Gotovčeva opera "Ero s onoga svijeta", u produkciji zagrebačkog HNK, putuje u Beograd s četiri autobusa i dva šlepera. U utorak je na putu 140 umjetnika, muzičara, pjevača i baletnih plesača, dok je oko 40 ljudi iz tehničke ekipe predstave, u režiji Krešimira Dolenčića, za Beograd krenulo dan ranije, u ponedjeljak.
Dakle, ako bismo, aluzivno s naslovom, učinili usporedbu s prijevoznikom iz filma "Tko to tamo peva", firma Krstić skroman je prijevoznik u usporedbi s nacionalnim kazalištem u kojem pjevaju najbolji.
Gostovanje je to zagrebačke produkcije "Ere" u Beogradu nakon čak 75 godina, odnosno to je prvo gostovanje zagrebačke Opere u Beogradu nakon 44 godine, 16. listopada u Narodnom pozorištu.
Prvo gostovanje u Beogradu Opera HNK Zagreb je, prema podacima nacionalne kuće, imala 30. svibnja 1911. godine s Puccinijevom "Madam Butterfly". Od nacionalnih opera i opereta, HNK u Beograd s "Nikolom Šubićem Zrinjskom" prvi put odlazi 1927. godine, s "Malom Floramy" 1933. godine, dok zagrebački "Ero s onoga svijeta" putuje prvi put u Beograd 1949. godine, u doba Titova "ne" Staljinu. Posljednji put Opera HNK Zagreb u Beogradu je bila 1980. godine, s Puccinijevom "La Bohème", dok je HNK Zagreb s Dramom i Baletom bio nedavno: "Ciganin, ali najljepši" gostovao je 2019., a "Gospoda Glembajevi" 2022. godine.
U izvedbi "Ere" u beogradskom Narodnom pozorištu pjevaju Valentina Fijačko (Đula), Stjepan Franetović (Mića, Ero), Terezija Kusanović (Doma), Ivica Čikeš (Gazda Marko), Ljubomir Puškarić (Mlinar Sima), Nina Rašković (Čobanče) i Mario Bokun (Momče). Operom ravna Srboljub Dinić, a nastupa i baletni ansambl, u kojem solo par čine Lada Rora i Taiguara Goulart. U predstavi će biti angažirani beogradski konji, a ne oni sa zagrebačkog hipodroma, jer je za njih bila prekomplicirana procedura za prelazak granice.
Domaćin, Narodno pozorište, smješten na Trgu Republike, prima više od 700 gledatelja, a riječ je o kazalištu koje je počelo s radom 1869. godine, čiji je "arhitekt" bio i Hitlerov bombarder 1941. godine, te koje je obnavljano, više puta. Posljednja obnova bila je 1989. godine i koštala je 4,5 milijuna dolara. Osnivanje kazališta, koje krasi rukopis bečkih radionica, povezano je s trenutkom u kojem Beograd, izmožden od turske okupacije, kreće hvatati ritam s civilizacijskim stečevinama kršćanskog svijeta; ključna osoba koja je željela kazalište bio je knez Mihajlo Obrenović.
"Ero" u Beogradu je uzvratni kazališni susret, s obzirom na to da je domaćin, beogradsko Narodno pozorište, u rujnu bilo na drugom Zagrebačkom opernom festivalu s Verdijevom operom "Simon Boccanegra".
"Ero" je izvanredan naslov za gostovanje opere u Beogradu nakon rata, ne samo zato što je to najčuvenija i u svijetu najizvođenija hrvatska opera, nego zato što libreto promiče ekumenizam. Naime, Milan Begović je u libretu opisao predio Dalmatinske zagore u kojem stoljećima zajedno žive i katolici i pravoslavci, odnosno Hrvati Hrišćani, kako ih se često zvalo do Titove Jugoslavije, koja je dokidanjem vjere, uništila opciju zapadnije nacionalnosti i istočnije vjeroispovijesti.
U libretu tako Ero u veličanstvenom duetu s Đulom pjeva "Ja sam ti o Đurđevu dne kitio penđere", spominjući veliku svibanjsku slavu (u katolika travanjsko Jurjevo) za koju joj je slao "burmu i kovču, maramu šaru i bijelu bošču".
"Ero" - koji postoji u, također Dolenčićevoj, lutkarskoj režiji, te su njegovo završno kolo u popularnoj glazbi obradili Thompson i Let 3 - praizveden je na Dušni dan 2. studenoga 1935. Kritika je pored majstorske Gotovčeve partiture, spominjala da je predstava zapravo vrlo duhovita.
Opera odmah nakon praizvedbe bilježi više od pola stoljeća slavne povijesti, koja ide u dva smjera: zagrebačko kazalište gostuje s operom po europskim gradovima, prijestolnicama, a istodobno više 80 puta "Ero" je igrao izvan Hrvatske u vlastitim produkcijama stranih kuća.
Libreto je tako preveden na slovenski, mađarski, češki, bugarski, talijanski, njemački, slovački, engleski i finski. Izveden je u Bugarskoj, Italiji, Mađarskoj, Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Finskoj i Velikoj Britaniji. U prijevodima se, među ostalim, zvao Ero, the Joker, Ero, il burlone caduto dal cielo, Ero, lo sposo caduto dal cielo, Le gaillard, tombé du ciel..
Godine 1936. "Ero" u češkom prijevodu igra u Brnu, dok ga beogradska Opera stavlja na svoj repertoar već 1937. godine. Pod naslovom "Ero, der Schelm" predstava je 1938. izvedena u Karlsruheu, da bi 1940. "Ero" bio izveden u Državnoj operi u Berlinu pod ravnanjem Jakova Gotovca. Dvije godine poslije imao je premijeru u Bavarskoj državnoj operi u Münchenu, gdje je Gotovac 24 puta izašao pred zastor.
Zagrebačka Opera, s vlastitom produkcijom, gostovala je, primjerice, u Veneciji, u Firenci i u Rimu, pa 1943. u Volksoperi u Beču, kad je "Eri" pljeskao Richard Strauss.
"Ero" je kasnije premijerno postavljen u Volksoperi, u njemačkome prepjevu pod ravnanjem Berislava Klobučara, s tenorom Gostičem u naslovnoj ulozi, a redatelj je bio Tito Strozzi. "Ero" je, potom, snimljen 1963. za Nizozemski radio Hilversum. Poslije Drugoga svjetskog rata zagrebačka Opera s "Erom" gostuje u Londonu, Pragu, u Komičnoj operi u Berlinu, u Wiesbadenu i Beču. Uoči pandemije covida "Ero" je gostovao u Budimpešti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....