Krešimir Dolenčić

‘Hrvatski gimnazijalci trebali bi u školi učiti plesati gluvo kolo iz ‘Ere‘

Krešimir Dolenčić

 Ronald Gorsic/Cropix
‘Ero s onog svijeta‘ slavi tridesetu obljetnicu u HNK Zagreb: ‘Ero s onoga svijeta‘ trebao bi biti postpandemijski naslov svjetskih opera

Gotovčev "Ero s onoga svijeta" u izvedbi zagrebačkog HNK, koji je premijeru imao 1992. godine i do danas se zadržao na programu nacionalne kuće, slavi 30. rođendan. U subotu će rođendanskim "Erom" dirigirati maestro Ivo Lipanović, Gazda Marko bit će Siniša Štork, Doma Sofia Ameli Gojić, Đula Valentina Fijačko Kobić, Mićo (Ero) Stjepan Franetović, a Mlinar Sima Ljubomir Puškarić.

Arije u Epidaurusu

Redatelj rođendanskog "Ere" je Krešimir Dolenčić koji je, prethodno 1992. godine i svojemu prvom "Eri" u redateljskoj karijeri, asistirao profesoru Vladanu Švacovu na Gotovčevoj operi. U to doba Vladimir Ruždjak bio je nezaboravni Mlinar Sima, a kontratenor Maks Emanuel Cenčić bio je Čobanče.

Dolenčić je s "Erom" živio ne samo u studentskim, nego i u svojim gimnazijskim danima.

- Moj profesor u Klasičnoj gimnaziji Marijan Bručić bio je i operni pjevač. Predavao je latinski, ali bi svakoj generaciji koju je vodio u Grčku na maturalac, na golemoj pozornici Epidaurusa, otpjevao dio arije iz "Ere s onoga svijeta". Prije zagrebačke predstave 1992. radio sam tek nekoliko opera, a ponuda me zatekla u Ljubljani gdje sam prenosio "Hoffmannove priče" iz splitskog HNK. Maestro Igor Kuljerić potegnuo je do Ljubljane da bi se s jednim, tada klincem, u hotelu Slon dogovorio o "Eri". Dirigirao je maestro Loris Voltolini, a Janez Lotrič debitirao je u ulozi Miće (Ere) i ostao nezaboravnim majstorom te uloge. Janez je toliko volio pjevati Eru da mu nije bilo teško od danas do sutra potegnuti iz Beča ili Madrida, otpjevati predstavu i vratiti se. I nikad nije pitao za honorar. Na premijeri je sudjelovao i magarac Miha. Iz Zoološkog vrta. Navikao da su uvijek djeca oko njega, ostao je u jednom trenutku sam u hinter bini. I gromoglasno zanjakao. I dobio pljesak, naravno - sjeća se Krešimir Dolenčić premijere iz 1992. godine.

image

Ero 1935

Promo HNK

Svađa s Barezom

U međuvremenu, Dolenčić je režirao i "Eru" u Splitu, koji se godinama po ljeti "vraća kući", u Begovićevu Vrliku, na izvedbu na otvorenoj pozornici. Jedna od razlika splitskog "Ere" i zagrebačkog je u tome što središnje kazalište radi "Eru" s baletom, kako je bilo i na praizvedbi 1935. godine, dok Split radi s KUD-om.

- Balet ili KUD, nema razlike. Riječ je o čudesnoj koreografiji Margarete Froman. Rekao bih - nedodirljivoj. Ako se izvodi točno, sa srcem, svejedno je, balet ili KUD. Na otvorenju turističkog sajma u Berlinu izvodio ju je Lado. Nezaboravno. A "Eru" sam radio i u HNK Ivan pl. Zajca u Rijeci. U Splitu su scenu i kostime radile Dinka Jeričević (sjajne smo stvari tu napravili, bilo je i letenja lutaka iz bajke) i Danica Dedijer, a imao sam privilegij surađivati s najboljim od najboljih za "Eru" i Gotovca - pokojnim maestrom Nikšom Barezom. Bareza je poštovao tu glazbu i nesmiljeno je branio od pojednostavljenja i pojeftinjenja, tražeći od pjevača da i nakon 50 otpjevanih predstava krvavo rade probe s njim. Na generalnoj probi u Splitu malo smo se i posvađali. Treba početi treći čin, proba je, kostimi, konji pod reflektorima, sve napeto, zastor zatvoren, a Bareza još daje zadnje upute i vježba s violama u orkestru, ne dopuštajući da se počne, dok sve ne bude perfektno. Ja sam "puknuo", ali to smo odmah riješili. Veliki autoritet je bio. U Rijeci sam ponovio zagrebačku predstavu s prekrasnom scenom Dalibora Laginje i kostimima prema Ingi Kostinčer, koje je Dženisa Medvedec oplemenila i udahnula im još duše i dukata. Maestro Zoran Juranić mu je u Rijeci dao golem obol. Svaki put kad radim Eru nalazim nešto novo, popravljam staro. Nikad mi nije dosadio. Izračunao sam da sam za "Eru" u životu skupio što premijera, što obnova, što svečanih predstava, vanjskih ili gostujućih proba, sve skupa više od 350 - izbrojio je.

image

Ero 1992

Promo HNK

Pad u zaborav

'Ero s onoga svijeta' trebao bi biti postpandemijski naslov svjetskih opera, predložio je u američkom The Arts Fuse online magazinu Ralph P. Locke, profesor emeritus muzikologije na Eastman School of Music Sveučilišta u Rochesteru, kada je recenzirao CD opere Jakova Gotovca koji su u Münchenu snimili maestro Ivan Repušić i ponajbolji hrvatski solisti, uz Zbor HRT-a i Minhenski radijski orkestar.

- Ja to govorim već godinama... "Ero" je najbolja slavenska komična opera. Spreman sam ući u ring s bilo kime tko misli drugačije. Išao bih ja s ocjenom i šire i postavio ga među najboljih pet slavenskih opera uopće. Zašto i kako je pao u zaborav nakon što je u prijašnjem vremenu odigran na mnogim pozornicama, ne znam i ne ulazim u to. Maestro Repušić je napravio senzaciju sa snimkom u Münchenu i na tome mu zahvaljujem. A zašto mi to ne možemo sve skupa bolje iskomunicirati, zamotati u kvalitetan hrvatski PR, pokazati, prodati, biti ponosni... e, to je neka druga priča. Ako se u kriznom vremenu izdvajanja za kulturu i obrazovanje ne utrostručuju, nego se smanjuju, onda se i neće izaći iz kriznog vremena nikada. "Ero" je senzacionalan kulturni izvoz, tj. trebao bi biti - govori o predstavi koja je posljednji put bila vani 2020., u Budimpešti uoči pandemije.

Mnogi su pjevači prošli kroz "Eru" u zadnjih 30 godina.

image

Ero 1992

Promo HNK
image

Ero 1992

Promo HNK

- Janez Lotrič je uz Josipa Gostiča (isto tako Slovenca) ostavio najveći trag. Franjo Petrušanec bio je fantastični Gazda Marko, pa zatim Božena Glavak, Doma. Kao i Gordana Marić, pa divna Ivanka Boljkovac, onda Ivica Čikeš, Miljenko Đuran, Damir Fatović, Neli Manuilenko, Božena Svalina... Valentina Fijačko je danas sjajna Đula uz Stjepana Franetovića. Ma puno ih se izmijenilo, ali ne toliko koliko u "Nikoli Šubiću Zrinjskom" čijih 30 godina na sceni HNK Zagreb slavimo sljedeće godine. Nije lako pjevati "Eru". Ni najmanje. Posebno tenoru. I zato ih vrlo malo pjeva tu ulogu. Evo sad je došlo vrijeme za nove. Kad ga jednom otpjevaš, pjevaš ga cijeli život - reći će Dolenčić.

Završno kolo u "Eri" ima i svoj život u popularnoj glazbi. Bi li hrvatski srednjoškolci na satu fizičke kulture trebali početi učiti kako se pleše "Vrličko kolo" ili na satu glazbene kulture kako se pjeva najpoznatiji song opere?

- Vrličko kolo, tj. gluvo kolo zahtijeva ozbiljnu pripremu i kondiciju. Tko god je gledao naš Lado, zna o čemu govorim. To je nešto prekrasno, stane ti dah. Dobra je ovo ideja - učiti klince tako nečemu nevjerojatnom, autohtonom i moćnom. A što se tiče pjevanja "Što je Ero suho zlato", ne znam, ali da "Ero" naprosto mora biti dio obrazovanja svakog učenika u Hrvatskoj, mora - zaključuje Krešimir Dolenčić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 23:10