Drugi Zagrebački operni festival, zatvoren proteklog vikenda, tijekom trinaest festivalskih dana donio je pet predstava na velikoj sceni, odnosno četiri gostujuće produkcije, uz zagrebačkog "Rigoletta" pod ravnanjem šefa dirigenta Opere HNK Zagreb Piera Giorgia Morandija. Uz dolazak više od 600 međunarodnih umjetnika, festival je ostvario preko tisuću noćenja u hotelskom smještaju te je više od 6000 gledatelja pratilo glavni i popratne programe festivala, izvijestili su iz direkcije kazališta.
Festival je otvorio hit domaćina, zagrebačkog HNK, "Rigoletto" iz Verdijeve "Latinske trilogije", a zatvorilo ga je beogradsko Narodno pozorište s kasnijim Verdijem, operom "Simon Boccanegra" koja je ispraćena desetominutnim ovacijama. Prvo je to gostovanje beogradske opere u Zagrebu nakon 42 godine, a čast beogradskoj produkciji, koja je bila i "najdeblje" gostovanje s obzirom na brojnost ansambla, da zatvori festival pripala je zahvaljujući i skorom uzvratnom gostovanju. Zagrebački "Ero s onoga svijeta" sredinom listopada putuje u Beograd, također prvi put nakon rata. Za opernu razmjenu, koja kasni za dramskom i baletnom, naslovi su odista promišljeni.
I dok je Beograd ponudio operu poruke ljubavi i pomirenja koje dugo nije bilo u Zagrebu ("E vo gridando pace, e vo gridando amor!"), u libretu u kojem se sukobljuju Venecija i Genova, no pobjeđuje novi život, Zagreb u Beograd ide s u svijetu najizvođenijom i najčuvenijom nacionalnom operom u kojoj, pritom, libretist Milan Begović na komičan način prikazuje katolike i rišćane, odnosno pravoslavce, početkom 20. stoljeća, u suživotu u vrličkom kraju.
Relacija dvije Verdijeve opere koje su otvorile i zatvorile drugi Zagrebački operni festival jest i Željko Lučić, svjetski as opere, čovjek koji je u životu bio i otpravnik vlakova i zvijezda Metropolitana, a sada je direktor Opere Narodnog pozorišta, ali i jedan od pjevača koji se izmjenjuju u ulozi Rigoletta u zagrebačkoj produkciji.
Druga veza zagrebačkih i beogradskih produkcija opera jest i glazbena loza Del Monaco; dok je zagrebačkog "Nabucca" režirao Giancarlo del Monaco, beogradskog "Simona Boccanegru" potpisao je Mario Pavle del Monaco, Giancarlov nećak i unuk slavnog tenora Marija del Monaca.
Narodno pozorište u Beogradu, smješteno na Trgu Republike, na putu od Terazija prema Knez Mihajlovoj, pa dalje prema Kalemegdanu, osnovano je 1868., kada je Srbija je imala nešto više od milijun i dvjesto tisuća stanovnika.
- Beogradska opera je danas popunjena oko 90 posto, a značajan dio njezinih posjetitelja su Ukrajinci i Rusi, njih 20 tisuća doselilo se u Beograd proteklih godina - ispričao nam je direktor kazališnog muzeja u Beogradu Dragan Stevović o Narodnom pozorištu, dok je istovremeno u Zagrebu opera uglavnom rasprodana.
Između dva Verdija na Zagrebačkom su opernom festivalu prikazane dvije barokne opere, Händelov "Rinaldo" Poljske kraljevske opere i Pergolesijeva "La serva Padrona" Teatrea Principal de Palma i Hrvatskog baroknog ansambla kojom je ravnao orguljaš i čembalist Pavao Mašić, ostvarivši tako dirigentski debi na glavnoj hrvatskoj kazališnoj pozornici. Španjolski umjetnički tim s produkcijom osuvremenjenom aktualnim pitanjima spolova i rodova, potvrdio je na gostovanju da planira u budućnosti ugostiti neku od zagrebačkih opernih predstava.
Slovensko narodno gledalište iz Maribora ponudilo je na festivalu "Carmen" s "dodatkom", u naslovnoj ulozi našla se rumunjska mezzosopranistica Ramona Zaharia koja nastupa u Metropolitan Operi, Royal Opera House Covent Gardenu, te u Deutsche Operi, a pored nje opet je došao, u ulozi Don Josea, česti zagrebački gost, slovenski tenor Martin Sušnik.
Drugi Zagrebački operni festival mnogo je ambicioznije zamišljen od lanjskog, koji je bio ogled nacionalnih kazališta, uz slovensko. Uz stručne razgovore uoči izvedbi i redovni operni kviz za publiku, bile su tu različite promocije i sjećanja na minule dane slave. Snježana Banović predstavila je knjigu "Vila lutaka" koja je posvećena zaboravljenim glazbenim i dramskim divama, zatim se dogodila dirljiva promocija monografije o Krunoslavu Cigoju, najmlađem tenoru na svijetu, koja je upotpunjena nastupom njegovog današnjeg tenorskog nasljednika, 27-godišnjeg Filipa Filipovića, a u publici su bili ljudi u rasponu od pjevača do političara.
U čast pokojnom maestru Voltoliniju, domaći su iskusni solisti, elitni sastav, imali kraći koncert. Uz pratnju Darijana Ivezića, Lana Kos, Ljubomir Puškarić, Luciano Batinić i Stjepan Franetović izveli su gala program nekih od muzičkih vrhunaca isključivo Verdijeva i Puccinijeva opusa, po ukusu domaće publike koja uglavnom vjeruje da je opera igra u kojoj pobjeđuje Italija. Iza jednosatnog programa bio je bis iz Verdijeve "Moći sudbine", završni dio drugog čina opere, u kojem se muziciralo uz neskrivene emocije za maestra koji je do jučer bio za dirigentskim pultom kazališta.
Konačno, nakon Bijenala koje je imalo operu za bebe, Operni festival upriličio je operu za predškolsku i djecu nižih razreda osnovne škole.
Intendantica Iva Hraste Sočo naglašava da je ulaganje u produkcije za najmlađu publiku jedan od prioriteta njezina mandata.
- Ponosna sam što smo premijerno izveli "Gitu i skriveni svijet", operu za djecu na kojoj su radili mladi umjetnici, a sve u suradnji s nezavisnom scenom, kazalištem Mala scena. Kako ste mogli vidjeti i na prošlom Muzičkom bijenalu, čak i bebe od nekoliko mjeseci starosti mogu uživati u umjetnosti i doživjeti kazališnu čaroliju, a njihove su reakcije i široki osmijesi na licima dokaz da smo na putu odgoja nove operne publike - govori intendantica.
Zagrebački operni festival prvi je festival opere uopće u Hrvatskoj.
- Interes publike je već na lanjskom, prvom izdanju bio izniman, a naša odluka da program festivala oplemenimo nizom dodatnih programa pokazala se sjajnom.
Razvoj i dvosmjerna komunikacija s publikom važni su za budućnost kazališta, tako i opere. Primjerice, naša je publika kroz anketu odabrala i termin održavanja ovogodišnjeg festivala u rujnu, što je rezultiralo još većim interesom za festival - pojašnjava intendantica Iva Hraste Sočo.
Zagrebački operni festival nije komorno, nego hektično umjetničko zbivanje koje organizacijski, uz redovne repertoarne poslove, pokriva uglavnom HNK.
- Direkcija Opere i Služba tehnike, uz pomoć drugih kolega, najviše rade na samoj organizaciji festivala, koji predstavlja zahtjevan produkcijski pothvat, poglavito na početku sezone. Gotovo 400 djelatnika radi na kreativnoj, operativnoj i tehničkoj produkciji festivala, a zahvaljujući višemjesečnim kvalitetnim pripremama polučio je uspjeh. Takav festival planira se unaprijed, pa smo već poodmakli u planiranju trećeg izdanja u 2025. godini - najavljuje intendantica.
Gosti iz inozemstva, ističe, nerijetko su bili oduševljeni Zagrebom, kazalištem i profesionalnošću, a neki od njih rekli su da im je u HNK "kao kod kuće".
- Pokazatelj je to da je festival uspješan u ostvarivanju misije da postane mjesto međunarodne razmjene.
Zagrebački operni festival bio je predstavljen na prvom velikom međunarodnom skupu o opernim festivalima, u organizaciji Opera Europe u Peraladi, i već je ondje izazvao veliki interes drugih kolega iz Europe. Utoliko je razvidno kolika je važna aktivnost unutar međunarodnih asocijacija, u ovom slučaju Opera Europe - napominje intendantica.
Nakon drugog Zagrebačkog opernog festivala, čini se da je HNK preko noći postao drastično vidljiviji na opernoj karti Europe. Međunarodne aktivnosti nastavljaju se 16. listopada u Beogradu.
Već za trajanja festivala, baš dok je "Simon Boccanegra" imao tehničku probu na glavnoj pozornici, dirigent Srboljub Dinić s orkestrom HNK Zagreb u pokusnoj dvorani imao je pripremne probe za putovanje u grad na ušću dviju rijeka, ispod Avale.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....