'DALEKA ZEMLJA' U HNK Hladna izvedba klasičnog komada austrijskog pisca

Klasičan komad, “Daleka zemlja” austrijskog pisca, bečkog Židova Arthura Schnitzlera (1862.-1931.) u prijevodu Seada Muhamedagića i režiji Anice Tomić umorna je predstava. Kao da glumci govore više nego što im odgovara.

Dakako, ovaj golem, rekao bih secesijski tekst, priziva da se krati. No, štucati Schnitzlera rizično je koliko i Čehova, podjednako dešperatnog liječnika, što u isto doba očajava nad bogatijim svijetom u susjednom, ruskom carstvu. Kraćenjem likovi postaju odviše simboli, a za glumce nezgodniji labirinti.

Trijezna gluma

Međutim, predstava je ravna ne zato što je dramaturginja Jelena Kovačić štogod izrezala, nego zato što nema funkcionalan osnovni ton. Naime, taj je ton hladan, neutralan, lišen humora, a zatim i erotike. Schnitzlerovi su glavni protagonisti lakomisleni i kruti istodobno, profinjeni i brutalni, autoironični i naivni. Njih pogoni optimizam epohe, jedne stabilne, konzervativne civilizacije, ali u koliziji sa strahom od novoga doba individualnih sloboda. Oni su dakle lakomisleno oprezni, ni ovdje ni ondje, smiješni ukratko. Ovdje pak svi likovi na sceni cijelo vrijeme ostavljaju nekakav ozbiljan dojam, nimalo su neurotični. Oni kao da uvijek znaju što smjeraju i što se događa. To je naporno.

Predstava, dakle, traje oko dva sata bez stanke, svih osamnaest likova stiješnjeno je u scenografiju Igora Pauške, oveću praznu kocku metalnih bridova i crvenog dna, praznih bočnih ploha, no po kojima se prevlače oplate od prozirne plastike. U kocki i oko nje obitavaju glumci, pri čemu nije jasno kad sudjeluju u radnji, a kad su izvan kocke tek zato što nemaju gdje drugdje biti. Kostimi Ane Savić Gecan otmjeni su i pomalo perverzni, moglo bi se reći duhoviti, no gluma nije takva nego je kruto dramska.

Doduše, osnovno zbivanje katkad “zaledi” ili “raspleše” koreografija Ane Kreitmeyer, pa se dakle svi akteri ili ukrute ili se bacakaju kao omladina u diskoklubu, ali to ničemu ne vodi.Ipak i takva, trijezna gluma daje ploda, manje dakle ubogog carskog, a više uzvišenog horvatskog. Prije svega, opet je, kao i u Krležinu “Vučjaku”, bilo uzbudljivo pratiti scenski susret Alme Price i Nine Violić.

Odlični Dragan Despot

Violićeva dakle igra Geniju, već pomalo sredovječnu suprugu tvorničara Friedricha Hofreite ra, a Prica Annu Meinhold-Aigner, još stariju glumicu i materu mornaričkog zastavnika Otta, Genijina kasnijeg ljubavnika, kojega će Hofreiter na kraju balade ustrijeliti. Dvije žene ovdje dosta pate, ali su i snažnije od muškaraca što ih okružuju, uključujući vlastite sinove.

Njih dvije su, rekao bih, prevele cijelu predstavu u nekakav ultra-feministički kod. Hofreitera igra Franjo Kuhar. Schnitzler ga je zamislio kao dobro prikrivenog psihopata, a u Kuharovoj kreaciji osvanuo je kao lakomisleni, nezreli muškarac, ponešto nesiguran pa zato osvetoljubiv. Kajgod. Hofreiter je ajkula. Nesretnog Otta igra mladi Silvio Mumelaš, pri čemu se nije pogubio, pa dakle kao početnik na sceni nije propao. I što se njega tiče premijera je uspjela posve.

Doktora Von Aignera, bogatog bivšega supruga gospođe Meinhold, odlično igra Dragan Despot, koji je napravio najdjelatniju mušku ulogu. Tu je, nadalje, još gospođa Wahl, koju Katija Zubčić igra posve prenaglašeno i jednosmjerno.

Lirska Augustina

Njezinu kćer Augustinu, posve potisnutu u dramaturgiji, samozatajno, lirski igra Olga Pakalović. Drugu, mlađu kćer, Ernu, Hofreiterovu frišku zanimaciju, igra također mlada Luca Anić. Ni ona nije propala.Nattera, bankara, Milan Pleština igra vrlo živo, no kao da odviše dominira a nema nad kim. Adele, njegovu ženu, Lana Barić igra kao karikaturu, liječnika Franza Mauera Luka Dragić igra dosta artikulirano, no djeluje bezvoljno, natporučnika Demetera Stanzidesa Damir Markovina daje dosta zgrčeno, Paul Kreindl Nikše Kušelja podjednako je tek nacrtan. Rhona, spisatelja, Zijad Gračić crta isto grubo, njegovu ženu Marie igra zabrinuto Vanja Matujec. Još gospođu Serknitz igra Ivana Boban, Ivan Brkić Rosenstock, portira u hotelu, a Kristijan Potočki skače okolo s užetom kao Penn, planinarski vodič.