Igra vizualnih efekata u operi o velikoj romansi

Dok se oko zagrebačkog HNK nabrzinu krpa asfalt, popravljaju stepenice i ušminkavaju prozori zbog dolaska Pape, Maribor već pet godina ima savršeno rekonstruiranu i moderniziranu zgradu Slovenskog narodnog gledališča, potpuno primjerenu gradu koji će dogodine biti Europska prijestolnica kulture.

Jednostavno se nisam mogao othrvati ovoj usporedbi dok sam u subotu navečer slušao prve taktove najnovije mariborske operne produkcije, “Romea i Julije” Charlesa Gounoda. Umjesto plišem prigušenog i zatupljenog zvuka, na kakav smo navikli iz orkestarskih rupa hrvatskih kazališta, odličan mariborski orkestar pod ravnanjem mladog francuskog dirigenta Benjamina Pionniera zvučao je kao u najboljoj koncertnoj dvorani, što mariborsko kazalište akustički i jest.

I režiser Hrvat

No, osim raskošne francuske romantične opere koja se rijetko može čuti i vidjeti u našim krajevima, razlog za posjet Mariboru bio je i niz tamo angažiranih hrvatskih umjetnika. Nakon što je Janusz Kica režirao La Boheme, prvu mariborsku ovosezonsku opernu premijeru, za Romea i Juliju angažiran je Damir Zlatar Frey. S ostatkom autorske ekipe on je napravio vizualno fantastičnu predstavu zahvaljujući kompjutorskoj animaciji koja je gotovo u potpunosti zamijenila scenografiju. Jedina pogreška je početnička neobuzdanost i zaigranost u korištenju novih tehnologija, pa opera na trenutke, a osobito u finalu, vizualno počinje zamarati i podsjećati na kompjutorsku igru koja odvlači pažnju od glazbe.

Ali, to nije smetalo sjajnoj mladoj hrvatskoj, a u Mariboru već domaćoj sopranskoj zvijezdi Lani Kos koja je i likom i glasom briljirala u ulozi zaljubljene, čas obijesne, čas zbunjene djevojčice Julije. Bez greške i s imponirajućom snagom Lana Kos je iznijela vokalno izuzetno zahtjevnu ulogu. U ulozi Romea odličan joj je partner, premda ne i jednako izdržljivoga glasa, bio mađarski tenor Peter Balczo.

Moćan bas iz Rijeke

Međutim, u svojih nekoliko epizodnih, ali važnih scena, kao fratar Laurent silno je imponirao bas Slavko Sekulić. Slušajući prvi put taj moćan glas, koji prati jednako impozantna pojava, gledatelj iz Hrvatske može se pitati samo jedno: zašto taj mladi Riječanin, školovan u Italiji, za hrvatske operne pozornice kao da ne postoji?

A što se Lane Kos tiče, nju će zagrebačka publika već ovog četvrtka moći čuti barem na pozornici Lisinskog, gdje će uz Simfonijski orkestar i Zbor HRT-a pod ravnanjem Vladimira Kranjčevića zapjevati Mozartov “Exsultate, jubilate”. A još jednu iznimnu priliku za potvrđivanje svog rano stečenog međunarodnog ugleda Lana Kos će već ovog ljeta imati upravo u Julijinoj Veroni, gdje će pred tisućama gledatelja u najslavnijoj areni zapjevati glavnu ulogu u Verdijevoj Traviati.