OTKRIVA TAJNE GLUME

BOGDAN DIKLIĆ Legenda ex-yu kinematografije priprema poseban projekt u rodnom Bjelovaru

Bjelovar, 070511.Centar.Poznati glumac Bogdan Diklic, rodom iz Bjelovara, prilikom posjeta gradu povodom festivala BOK, odlucio je nakon dugo godina "sutnje" dati intervju za Jutarnji list.Na slici: Bogdan Diklic, portret.Foto: Tea Gabud / CROPIX
 Tea Gabud / CROPIX
Glumac će na ljeto održati svoju prvu glumačku radionicu za studente, ali i profesionalce

Legendarno lice ex-yu kinematografije Bogdan Diklić ovo će ljeto od 8. do 21. kolovoza pored Bjelovara održati ljetnu glumačku radionicu za studente glume, ali i profesionalce u tom pozivu. Deset kilometara od grada u kojem je rođen i gdje je osnovnu i srednju školu završio, u selu Puričani i tamnošnjem turističko-gospodarskom kompleksu Vinia odvijat će se radionica radnog naslova “Gluma i vječni povratak njenim osnovama”.

40 godina rada

Organizator je udruga Koreut koju je Bogdan Diklić osnovao, a na radionici će osim poznatog glumca polaznike poučavati Helena Petković, magistrica kazališne režije, glumac, redatelj i pedagog Boro Stjepanović te kazališni i filmski redatelj i profesor na zagrebačkoj Akademiji Bobo Jelčić.

- Materijal za rad bit će klasična dramska djela u prozi i stihu, a na radionicu ćemo primiti 12 polaznika, to je maksimalan broj ljudi koji možemo uzeti, a da zadržimo kvalitetu rada. Osim u seoskom ambijentu, radit ćemo i u Bjelovaru, grad će nam ustupiti scenu Bjelovarskog kazališta i drugu logistiku. Radionicu su potpomogli i Erste banka, kao generalni sponzor, Osa, informatička firma sa sjedištem u Beogradu, te izletište Vinia - priča Bogdan Diklić

Glumac najširoj publici poznat po ulogama u kultnim serijama i filmovima kao što su “Grlom u jagode”, “Nacionalna klasa”, “Maratonci trče počasni krug”, “Štefica Cvek u raljama života”, “Balkan express”, u hrvatskim filmovima novijeg datuma igrao je u “Karauli”, “Ne dao Bog većeg zla” te u “Obrani i zaštiti”. Kad je riječ o hrvatskom kazalištu, igrao je u zagrebačkom HNK u predstavi “Na dnu” Maksima Gorkog u režiji Paola Magellija; bilo je to oko godinu dana pred Diklićevu penziju u koju je otišao 30. prosinca lani nakon 40 godina staža u Narodnom pozorištu u Beogradu i Jugoslavenskom dramskom pozorištu.

- U svome školovanju imao sam sreću da mi je profesorica glume bila pokojna Ognjenka Milićević, pedagoginja i kazališna redateljica koja je prevela kompletnog Stanislavskog i dobitnica je medalje koja nosi njegovo ime. Nakon 40 godina rada, odlučio sam nekome drugome pokušati prenijeti praktično iskustvo, koje je čvrsto uporište imalo u Stanislavskom.

Dvjesto uloga

Put koji sam prošao - od mladalačkih zabluda i predrasuda, taštine i manjka samopouzdanja, do zrelog glumačkog razmišljanja - nije bio lak. Sada mi je želja naučiti mlađe kolege, a sa starijima razmijeniti iskustvo, da je najbitnije poslu se radovati i predati. Na sreću, rano sam shvatio da je važno lišiti se taštine i bolesnih ambicija, da nije bitno koji si po redu na plakatu nego koliko doprinosiš predstavi ili filmu - nastavlja glumac iza kojeg je oko 200 televizijskih, filmskih i kazališnih uloga.

Što je iz njegova iskustva psihološki najbitnije za bavljenje glumačkim pozivom?

- Suočenje sa samim sobom i neprestano razmišljanje. Od 1972. godine, kada sam položio prijemni na beogradskoj Akademiji, nije bilo dana koji nisam na taj način proživio. Naime, gluma nije izvan nas, ona je u nama. Tehnike koje na Akademiji učimo, zanatske stvari, one postoje, no samo su sredstvo dolaska do umjetnosti. Naime, veliki sam pristaša psihološkog realizma, on je osnova glumačkog stvaralaštva - govori Diklić koji je publiku uvijek, između ostalog, fascinirao iz razloga što se podjednako uvjerljvo pojavljivao kao glumac u različitim dijalektima.

Novo u filmu

- Na beogradskoj se Akademiji i danas posebno uče akcentologija, akcentuacija, dijalektologija. S glumcima se rade Krležine “Balade Petrice Kerempuha”, Držićev “Dundo Maroje”, hercegovački, napose mostarski govor kao i razna narječja Srbije: vojvođanski, vranjski, niškoleskovački itd. Godine 2010. objavio sam knjigu “O glumi bez glume” u kojoj sam, između ostalog, pisao o dijalektu kao psihološkom obilježju ljudi s nekog geografskog područja. Razmišljam da bi svaki pismen glumac morao do perfekcije vladati akcentima. Međutim, ni ja nisam u počecima bio Bogom dan, pa svi mi bez talenta morali smo raditi više od talentiranih - govori smijući se, dodajući zatim, sasvim ozbiljno:

- Umjetnost, da citiram grčkog filozofa i teologa Hrista Janarasa, nudi način mišljenja koji objašnjava svijet.

U idućem razdoblju pojavit će se Bogdan Diklić u dva hrvatska filma. Još su u proizvodnju, riječ je o Nuićevom “Život je truba” te o novom filmu njegove sugrađanke Snježane Tribuson “Sve najbolje”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 00:21