
Mi smo imali camp, a oni se zabavljaju uz trash. I dok smo mi pametovali uz pretjerivanje ne znajući ni sami često distinkciju između kiča i campa, oni sasvim opušteno urlaju uz trash u svim žanrovima. I dok je camp zapravo postmoderni solipsizam koji u pretjerivanju nalazi zadovoljstvo, trash je dobronamjerni pogled na nešto - barem mi je tako objasnilo moje dijete - nešto tako loše da postaje dobro.
Što je zapravo vrlo slično campu jer je jedna od njegovih definicija sljedeća: camp predstavlja estetički senzibilitet koji određeni fenomen smatra privlačnim ili smiješnim zbog njegove ridikulozne prirode. No, o tome je pisala Susan Sontag, a na tu su se estetiku oslanjali i Andy Warhol i John Waters. Campom se...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....