ALBUM TJEDNA

Zaplešimo na TV On The Radio? Pa baš i ne

 AP

ZAGREB - Proteklih sedam-osam godina bruklinški rasno izmiješani sastav TV On The Radio istican je kao jedan od eklektički nastrojenih prosvjetitelja popularne glazbe u čijim su se pjesmama pretapali raznorodni stilovi poput indie-rocka i hip-hopa, folka i elektronske glazbe, jazza i post-rocka, post-punka i prog-rocka, s inteligentnim i sumornim opservacijama o suvremenim društvima, politici, ekologiji i znanosti.

Slijedeći uvjerenje prema kojem bi se Hendrix danas igrao Pro Toolsima i elektronskim glazbalima, a ne samo električnom gitarom, producent i glazbeni pokretač Dave Sitek, pjevač i “stručnjak za lopove” Tunde Adebimpe, gitarist Kyp Malone te Gerard Smith i Jaleel Bunton upravili su TV On The Radio ka statusu benda koji smatra kako između Princea i Pere Ubu ili Funkadelica i Briana Enoa nema ničega osim etera.

Četvrti album “Dear Science” tako je čak i konzervativni Rolling Stone proglasio najboljim albumom 2008. godine. No, intelektualiziranje i za širu publiku prezahtjevno poigravanje gomilom žanrova nabacili su na TV On The Radio plašt hiperozbiljnog art-rock sastava koji umjesto zabave nudi beskonačno kontempliranje i miljenika kritičara koji ionako samo traže utjecaje i dlaku u jajetu, a dosadni su za vola ubit'. Novi album “Nine Types Of Light” navodno je trebao razbiti te predrasude.

Trebalo je prikočiti s pomišljanjem na kataklizmu i političkim opservacijama, a ubaciti više ljubavnih tema. Legitimno, ali nisam siguran da su TV On The Radio pogodili zadanu metu. Na prethodna tri albuma njihova poigravanja žanrovima bila su uzbudljivija, a “Nine Types Of Light” ponovo ne nudi hitove na koje će plesati milijuni ljudi jer tamo gdje zalaze, na teritorij plesne glazbe, TV On The Radio doimaju se flegmatično i letargično.

U rock žanrovima nekako su čak i više zakočeni nego ranije.

Najdojmljivijima su u jednostavnijim baladama smirene “Killer Crane” i uznosite “Will Do” mada se efektnost stapanja princeovskog soula i elegičnog ugođaja The Nationala u uvodnoj “Second Song” ili prebrikavanje dancea, rocka i bluesa u odjavnoj “Caffeinated Consciousness” ne mogu poreći.

Takvih, draškajućih momenata i interesantnih ideja ima i u ostalim pjesmama, ali nije svaka od njih na novom albumu realizirana do kraja ili odsvirana s dovoljno strasti. Dečki su se malo opustili, a opet ne dovoljno. Naravno, to nikako ne znači da bi bilo pametno propustiti nastup TV On The Radio na T-Mobile InMusic festivalu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2024 02:42