VRIJEME JE ZA JAZZ Antologija hrvatskog jazza u kojoj niti jedno ime ne nedostaje

Jučer, u nedjelju 10. prosinca 2017., u sklopu 700. emisije Vrijeme je za jazz, emitiran je koncert grupe Cubismo i Jazz orkestra HRT-a. Kad je prije gotovo stotinu godina naš uvaženi filmski pionir Oktavijan Miletić u Zagreb iz Beča donio prvi saksofon, kao svojevrsnu novotariju i pomodni hir, malo je tko mogao povjerovati da će jazz u nas opstati i razvijati se kao jedna od najžilavijih glazbenih vrsta.

Ispod radara

Interes za jazz u nas ciklički raste i pada, ali se, usprkos izolaciji i marginalizaciji žanra, ne gubi. Porast broja lokala u kojima se, barem u Zagrebu, jazz svira uživo u značajnom je porastu, iako su se gostovanja stranih jazzista prorijedila. Nakon ukinuća B.P. Cluba i festivala Springtime Jazz Fever Boška Petrovića, te kasnijih Zagreb jazz festivala Dražena Kokanovića ili NO jazza Mate Škugora, sve je palo na pleća žilavog Jazz.hr festivala i ciklusa Hrvatskog društva skladatelja, koji posljednjih četvrt stoljeća jamče desetak sjajnih stranih jazz gostiju po sezoni.

Na Hrvatskoj radioteleviziji Jazz orkestar slavi 70 godina djelovanja, no ta zavidna obljetnica prolazi ispod kućnog radara. Istina, radi se specijalna emisija, ali bez izravnog prijenosa, što je donedavno bilo nezamislivo. U najavljenim mjerama štednje na HRT-u, što se tiče “glazbenih sadržaja”, u spektru od opere pa do rocka, kad postaju upitne i gotovo pa zaštitne TV emisije, kao Opera Box Dražena Siriščevića ili Glazbeni specijal Ante Batinovića, jazz je prošao gotovo neokrhnut. Štoviše, minutaža koju jazz drži na HRT-u zapravo je fascinantna. Uz Vrijeme je za jazz, koje se emitira od 1995., u posljednjih godinu dana etablirao se i Svijet jazza, pa te dvije emisije, u unakrsnoj vatri premijernih i repriznih emitiranja, nose preko 400 minuta programa - tjedno! Je li to splet okolnosti, ili ipak vještina urednice obiju emisija Melanije Pović Jagarinec, koja je od osam emisija, što ove godine “predstavljaju HRT” po inozemnim sajmovima i festivalima, proizvela čak četiri, teško je reći. No, svakako se čini da netko od odgovornih na HRT-u ima sluha za jazz.

Dobri duh jazza

Za razliku od novopokrenute emisije Svijet jazza, koja se uz aktualne događaje vezuje tematski, emisija Vrijeme je za jazz ustrajna je koncertna kronika događanja na hrvatskoj jazz sceni. Mnogi od danas najetabliranijih domaćih jazzista, poput Tamare Obrovac, Matije Dedića ili Elvisa Stanića, prvi su put nastupili u emisiji Vrijeme je za jazz. A tamo ih je, kao i sve glazbenike koji se pojavljuju u emisiji dočekivao Davor Hrvoj, kao novinar i domaćin.

Davor Hrvoj

Je li Davor postao zaštitno lice emisije, ili je njega emisija danas učinila personifikacijom dobrog duha hrvatskog jazza, zapravo je svejedno. Ali sedamsto emisija, oko trideset premijernih emitiranja po sezoni, pratilo je gotovo isto toliko njegovih uvodnih razgovora s našim i inozemnim glazbenicima. Doista, Davor i ta emisija teško su zamislivi jedno bez drugog. Zato možda i nije čudno kad ga netko pita koliko se priprema za neki intervju, da on iskreno odgovori, “Pripremam se cijeli život.”

Na licu mjesta

“Koncepcija emisije se mijenjala”, govori Melanija Pović Jagarinec, koja je na početku bila asistentica urednika Žarka Černjula. “U ono doba imali smo studio, kamere i scenografiju, tako da smo i mladim bendovima davali priliku.” Tako je ta emisija postala kronika događanja hrvatskog jazza. Isječcima iz te emisije mogla bi se napraviti antologija jazza u kojoj niti jedno ime ne bi nedostajalo. “Pratili smo koncerte i izvan studija”, govori Melanija. Snimani su važni festivali, pojedinačna događanja i ljetni festivali na koje su dolazile i svjetske jazz zvijezde (Gonzalo Rubalcaba, Carla Bley, Ron Carter, Archie Shepp, Dee Dee Bridgewater, Abbey Lincoln, Vijay Iyer, Gregory Porter, Arturo Sandoval, Charles Tolliver, itd.) “Boško nas je često zvao u svoj B.P. klub, snimali smo u Hrvatskom glazbenom zavodu, ZeKaeMu, SC-u, ‘Lisinskom’, MSU, u posljednje vrijeme u dvorani ‘Blagoje Bersa’ na Muzičkoj akademiji.” Podosta se toga moralo i propustiti, kad su kamere imale druge prioritete. Recimo, prošlogodišnji proljetni Jazz.hr festival nije sniman jer su raniji ugovori obavezali HRT da prati Prvenstvo Europe u dizanju utega u Splitu. Tako nije snimljen planirani koncert kvarteta Eddieja Hendersona, niti koncert Zagreb Jazz Portreta kojim je grupa slavila 25 godina rada.

“U jazzu glazbenici na licu mjesta improviziraju, komuniciraju, prilagođavaju se jedni drugima, a slušatelji sudjeluju i postaju dio kreativnog procesa stvaranja umjetničkoga djela”, govori Melanija. “Naša emisija predstavlja izazov prenošenja osjećaja, ideja, ljepote, prelazi granice apstraktne umjetnosti i gledatelju donosi glazbu u slici, koja postaje formom vizualne umjetnosti. Uvijek je zapravo najljepše, ali u isto vrijeme i najteže, te glazbene ideje i poruke približiti i objasniti gledateljima, privući njihovu pozornost.”