ČAJANKA S ČETIRI PJESME

UNDERWORLD & IGGY POP Suradnja gurua techna i mesije punka podsjeća na dane kada je elektronska glazba bila progresivna, a ne jeftina plesna zabava

 YouTube
 

Prije 22 godine britanski electro-progresivci Underworld sa svojom “Born Slippy” i američki proto-punk mesija Iggy Pop s “Lust For Life” i “Nightclubbing” našli su se u kultnom filmu “Trainspotting” koji je odredio napredniji dio generacije odrasle tijekom druge polovice 90-ih, prije nego su elektronskom glazbom zavladali prizemni EDM DJ-evi.

Tada su zvijezde elektronike bili spomenuti Underworld, Chemical Brothers, The Prodigy, Faithless, Orbital, The Orb i Fat Boy Slim koji se na svom prvom nastupu u Umagu doslovce klanjao crno-bijeloj snimci Iggyja Popa. Okupljeni partijaneri mogli su tek naslutiti poveznicu punka s elektronskom glazbom, pod uvjetom da su prepoznali Iggyja i pokoji rif The Stoogesa. Još neukrotivija zvijer elektronike tretirane poput punka grize slušatelja za vrat i na kolaboracijskom EP-u “Teatime Dub Encounters” Underworlda i Iggyja; za moj ukus toliko izražajnom i blistavom da sam mu morao posvetiti veći tekst.

Pa to su samo četiri pjesme, reći će netko, nastale nakon što su u Savoyu jednog popodneva Iggy Pop i Rick Smith popili čaj. Rick je već pripremio sve za snimanje u jednoj od soba hotela i tako je u nekoliko dana nastao ovaj zgodno nazvani EP. No, i da je pripreman mjesecima pa se za potrebe promocije pustila u javnost jedna takva storija, to ništa ne bi mijenjalo jer Iggy i Underworld su “match made in heaven”.

Njegov opori, grubi i autoritativni glas s pokojim bijesnim urlikom, premda zna biti i croonerski nježan, što također znamo od ranije, savršeno paše techno glazbi Underworlda. Kroz nju, također znamo otprije, provlače se poveznice s punkom, mračnijim synth-popom i Krautrockom, odnosno izvođačima poput njujorškog Suicidea, šefildskog Cabaret Voltairea, njemačkih Can, Tangerine Dream i Kraftwerk pod čijim je uplivom Iggy u Berlinu u ljeto 1976. snimio “The Idiot”; objavljen u ožujku 1977. godine kao srastanje punka, electro-popa i Krautrocka.

Zvukovno, ritmički i melodijski nervozan, mračan i tjeskoban “Teatime Dub Encounters” zrelije slušatelje podsjetit će na dane u kojima je elektronska glazba bila pankerska i progresivna glazba, a ne jeftina plesna zabava. Uz takvu ideju odlično idu i stihovi poput onih u “Bells & Cirlces” u kojima se inteligentno povlače usporedbe između zabrane osobnih sloboda poput pušenja u avionima i na aerodromima i kraha liberalne demokracije te izostanka prijeko potrebne revolucije “which will not be televised”.

Neugodna je to vizija jednog antiseptičnog i antidemokratskog svijeta bez jasnih orijentira i mjerila, pojačana glazbenim teksturama i bojama Iggyjeva glasa, a sličan ugođaj sugerira i “Trapped” u stilu Iggyju omiljenog electro-rap-punk dua Sleaford Mods u kojoj ni droge ni alkohol ne pomažu pri bijegu iz zamke “modernih vremena”, dok su melankoličnija i nježnija “I’ll See Big” o urušavanju prijateljstava i nadrukana i užurbana “Get Your Shirt” kompatibilne osobne priče sličnog ugođaja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 13:11