Umro je Dubravko Majnarić: Bio je na čelu Jugotona, poznati glazbenik, u orkestru Ive Robića...

Jazz glazbenik Dubravko Majnarić preminuo je u 89. godini života. Majnarić je rođen u Delnicama, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. U mladosti je primao privatnu poduku iz glasovira i harmonike. 1954. godine s obitelji se seli u Zagreb, gdje 1967. završava Studij povijesti na Filozofskom fakultetu.

Njegov prvi dodir s glazbom bio je kroz slušanje talijanskih radio stanica, zahvaljujući kojima je kao osnovnoškolac zavolio zabavnu glazbu Pippe Barzizze i Cinica Angelinija, koji su djelovali pod uplivom američkog swinga te talijanskog harmonikaša Gornija Kramera, otkrio je Aleksandru Dragašu u intervjuu povodom 1300 epizode "Zvjezdane prašine".

Harmoniku je isprva učio sam, a u glazbenu školu krenuo je kasnije.

"Bio sam entuzijast i swinger, i kao takav sam se sredinom 50-ih lako uklopio u glazbenu scenu Zagreba gdje su moji tada bili preselili. Svake večeri bilo je tridesetak plesnjaka, a tijekom dana se kod hotela Dubrovnik na početku Gajeve između 13 i 14 sati formirala ‘burza glazbenika’, kolokvijalno nazvana ‘špica’, u kojoj su oni najbolji stajali najbliže Trgu, a oni lošiji sve niže po Gajevoj. Svaki je muzičar znao svoje mjesto", pripovijedao je Majnarić, za kojeg je jazz bio "sretan život u ritmu koji je uvijek svingajući, odnosno u ritmu koji ide prema naprijed, ali bez ubrzavanja".

Krajem pedesetih bio je član orkestra Ive Robića u Hotelu Kvarner u Opatiji.

Tada osamdesettrogodišnji Majnarić s Dragašem je podijelio i kako je dospio u Robićev orkestar:

"U 50-ima je svaki ansambl imao bubanj, kontrabas, klarinet, trubu, klavir ili harmoniku. Bilo je plesnjaka u kojima nije bilo klavira pa je harmonika u tom slučaju bila jedini harmonijski instrument, a ja sam slovio za harmonikaša koji je bio upotrebljiv u tada traženim stilovima glazbe i dobro čitao note. Tada se u Zagrebu moralo znati svirati osamdesetak ključnih skladbi jazza pa sam ušao u jedan stalni sastav Ritz bara na početku Petrinjske. U Ritzu je prije ponoći bio jednosatni varijete, a nakon što je Robić 1957. godine dobio četveromjesečni angažman na terasi opatijskog hotela Kvarner, preko kontrabasista Kreše Remete počeo je okupljati ansambl u koji su ušli bubnjar Silvije Glojnarić, klavirist Dražen Boić, trubač Bruno Pintar, trombonist Tomica Barić, saksofonist Fedor Segur i ja kao harmonikaš. Robića smo pratili u bijelim smokinzima od 1958. do 1963. godine".

Bio je vanjski suradnik Hrvatske radiotelevizije, autor brojnih glazbenih programa (Portreti i profili, Po vašem izboru, Zvjezdana prašina).

Od 1973. do 1985. bio je umjetnički direktor Tvornice gramofonskih ploča Jugoton (danas Croatia Records). A kako je uopće zašao u diskografsku sferu? Bio je to prst sudbine, ispričao je.

"Početkom 70-ih direktor glazbene proizvodnje u Jugotonu bio je profesor Vlado Seljan, sposoban stručnjak i TV redatelj. Potpisao je ugovor za režiranje operete ‘Male Floramye’ u Splitu, a ondašnjem generalnom direktoru Jugotona, Slavku Kopunu, donio potvrdu da ide na bolovanje. No, Kopun je u Studiju pročitao da Seljan snima ‘Mala Floramye’ u splitskim eksterijerima, što je značilo da nije bio bolestan, te mu je po povratku u Zagreb momentalno uručio otkaz", rekao je te nastavio:

"Rekao mu je i da se ne tuži s njime jer je to unaprijed izgubljen slučaj, ali nije Seljanu radio probleme oko zapošljavanja na RTV-u Zagreb, gdje je postao direktor muzičke proizvodnje, a Jugoton je raspisao natječaj za njegovo radno mjesto za koje je uvjet bilo bavljenje glazbom i visoka stručna sprema. Ljudi koji su završavali glazbenu akademiju nisu imali interesa za diskografiju, osim Pere Gotovca, pa sam napisao molbu, a budući da se uz mene javio samo stariji glumac i pjevač Nikša Stefanini iz kazališta Komedija, bio sam primljen. Naime, imao sam i diplomu s Filozofskog fakulteta, a snimao sam ploče i nastupao s Robićem. U Jugotonu sam zatekao Vojna Kundića, Veljka Despota, Sinišu Škaricu, Vidu Ramuščak, Ljerku Gotovac, Miroslava Gavrilovića i to je bio ‘urednički dream team’ koji je igrom slučaja dobio mene za šefa. Došao sam na pravo mjesto u pravo vrijeme i taj period od ranih 70-ih do sredine 80-ih, kad sam otišao iz Jugotona, bio je zlatno doba diskografije u nas".

Sljedeći veliki korak predstavljalo je preuzimanje pozicije urednika programa u Lisinskom.

"...Predsjednik izdavačkog savjeta Jugotona i tada generalni direktor dvorane Lisinski Ivo Vuljević rekao mi je da predmnijeva velike probleme zbog prelaska diskografije s analogne na digitalnu tehnologiju. Bio je diplomatski nastrojen pa mi je uz takvo mišljenje ponudio i mjesto urednika programa u Lisinskom koje je bilo upražnjeno. Bošnjak mi je organizirao svečanu večeru s pedesetak ljudi na Splitskom festivalu i pokušao me privoljeti da ostanem u Jugotonu. Vuljevića sam nazvao da sam se predomislio, ali mi je zaprijetio da se ne igram s njime pa sam ipak odlučio doći u Lisinski. Time je Škarica preuzeo moje mjesto u Jugotonu, što sam osobno predložio Bošnjaku, jer Siniša je bio jako sposoban...", podijelio je Majnarić, koji je na mjestu umjetničkog ravnatelja Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog bio od 1985. godine pa sve do umirovljenja 2003. godine.

U Lisinskom su, komentirao je, radili mnoge promocije, izdanja i koncerte Jugotonovih izvođača pa je bio na poznatom terenu. Sustavno je, naglasio je, radio i na dovođenju najboljih svjetskih orkestara ozbiljne glazbe. Pokrenuo je programe "Proljetna revija jazza", "Međunarodni dani jazza" te "Jazz klub Lisinski" pa su za njegove ere u Lisinskom nastupili Ella Fitzgerald, Sarah Vaughan, Lionel Hampton, Erroll Garner, Gary Burton, Oscar Peterson, Michel Legrand, John Lewis, Gonzalo Rubalcaba, Herbie Hancock, Sonny Rollins, Arturo Sandoval i drugi.

Od 1986. do 1990. bio je član Upravnog odbora Muzičke omladine (danas Hrvatska glazbena mladež). Bio je i predsjednik Upravnog vijeća Koncertne direkcije Zagreb (2009. - 2013.).

Od 1993. do 1995. bio je i predsjednik Stručnog povjerenstva Hrvatskog državnog arhiva za revalorizaciju fono materijala i arhivske glazbene građe fonoteke Jugotona (Croatia Records).