Piše Ante Tomić

Ubilo me u pojam da se netko koga sam volio i divio mu se razotkrio kao sramotni debil

Van Morrison

 Ovowazza/Backgrid/Backgrid Uk/Profimedia
Čitava dupla ploča Van Morrisonu prođe u paranoičnom lupetanju o tajanstvenim centrima moći koji nas virusom žele porobiti

Dječak je na izletu s majkom. Voze se vlakom između obalnih sjevernoirskih gradića, razgovaraju, gledaju ptice, čitaju nedjeljne novine, kupuju dagnje i haringe ako slučajno kasnije ogladne. Jesenje sunce blista u teglama džema. Pjevač ovo ne pjeva, pripovijeda mirno, gotovo nemarno uz pratnju klavira i gudača, ali kad se nakon dvije minute dječak okrene i upita majku: "Ne bi li bilo divno da je ovako svaki dan?", a muzika se odjednom zaustavi, kao da je netko škarama prerezao vrpcu, ja se na nekoliko sekundi zaustavim preneražen ljepotom. Više od trideset godina, sve od hiljadu devetsto osamdeset devete, slušam "Avalon Sunset", bila mi je to prva ploča Vana Morrisona i nekako mi je ostala najdraža, uglavnom zbog pjesme "Coney Island". Ako mi je loš...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 02:31