– Iskreno, ovo je jedno od najdojmljivijih i najljepših mjesta na kojima sam ikada svirao. Hvala vam što ste me ugostili – poručio je Moby s pozornice pulske Arene, očito impresioniran antičkim amfiteatrom, ljetnom noći i prizorom publike koja je gotovo cijeli koncert provela na nogama.
Američki glazbenik nastupio je u Puli u sklopu svoje aktualne velike turneje kojom tijekom ljeta obilazi europske gradove i festivale. Organizatori su turneju najavili kao potpuno novi live spektakl, nakon što je Moby 2024. godine koncertno obilježio 25. obljetnicu albuma Play. Pulski koncert bio je njegov prvi samostalni nastup u Hrvatskoj i jedna od postaja ljetne turneje koja je nekoliko dana ranije prošla kroz Beograd, a nakon Pule nastavila se prema Brightonu i drugim europskim gradovima.
Pred rasprodanom Arenom predstavio je presjek više od tri desetljeća karijere, od svojih rave početaka i ranih elektroničkih skladbi do pjesama s albuma Play te kasnijih svjetskih uspješnica. No, Mobyjev koncert nije djelovao kao nostalgično podsjećanje na devedesete i početak novog tisućljeća. Pjesme su u novim aranžmanima zvučale svježe, snažno i iznimno živo, a energija koja je dolazila s pozornice vrlo se brzo prenijela na cijelu Arenu.
Od početka nije bilo dugog uvoda ni postupnog zagrijavanja. Moby je s bendom odmah krenuo snažno, a publika je već tijekom prvih pjesama ustala i zaplesala. U pokretu nije bio samo parter. Plesalo se i na kamenim tribinama, u prolazima i pod lukovima Arene, a atmosfera nije bitno popuštala ni tijekom mirnijih, melankoličnijih dijelova programa.
Upravo je nevjerojatna Mobyjeva energija obilježila večer. Trčao je pozornicom, skakao, plesao, svirao gitaru, klavijature i udaraljke te neprestano poticao publiku. U 60. godini djelovao je kao da bi jednakim intenzitetom mogao nastupati još nekoliko sati. Nije se skrivao iza elektroničkih matrica ni velike produkcije, nego je cijelo vrijeme bio aktivan dio punokrvnog koncertnog sastava.
Posebno je impresivan bio zvuk. Elektroničke dionice imale su potrebnu snagu i dubinu, ali nisu prekrivale žive instrumente. Bubnjevi, bas, klavijature, gitara, violina i violončelo bili su jasno čujni, a pjesme poznate iz studijskih verzija na pozornici su dobile dodatnu širinu i žestinu.
Velik dio vokalnih dionica iznijela je India Carney, koju je Moby prilikom predstavljanja sastava nazvao njihovom „nevjerojatnom glavnom pjevačicom“. Njezin snažan, precizan i iznimno prodoran glas bio je jedan od najvažnijih elemenata koncerta. U emotivnijim pjesmama potpuno bi preuzela pozornicu, dok bi joj se Moby povremeno sklonio s puta i s očitim zadovoljstvom promatrao kako publika reagira na njezine vokalne izvedbe.
Carney nije bila tek prateća pjevačica, nego ravnopravna nositeljica velikog dijela programa. Njezina interpretacija davala je Mobyjevim skladbama gotovo gospel snagu, posebno u pjesmama koje se temelje na izražajnim vokalnim dionicama i postupnom građenju emotivnog naboja.
Moby je tijekom večeri predstavio i ostatak benda, violončelisticu, violinisticu, glazbenog direktora, basista i klavijaturista te bubnjara i perkusionista. Predstavljanje je završio u svojem prepoznatljivom, samoironičnom tonu.
– Možda samo zato što sam nesiguran moram ponovno pitati: zabavljate li se svi dobro? – upitao je.
Publika mu je odgovorila zaglušujućim uzvicima, premda odgovor nije bilo teško zaključiti ni bez pitanja. Gotovo cijela Arena plesala je od početka do kraja, a svaki prepoznatljivi uvod u neku od velikih pjesama izazivao je novu reakciju s tribina i iz partera.
Program je obuhvatio različita razdoblja njegove karijere, od ranih elektroničkih i rave skladbi do pjesama Go, Bodyrock, We Are All Made of Stars, Why Does My Heart Feel So Bad?, In This World, Honey, Extreme Ways, Natural Blues, Porcelain, Lift Me Up i Feeling So Real.
Jedan od najemotivnijih dijelova koncerta bila je izvedba pjesme Heroes, koju je Moby posvetio Davidu Bowieju.
– Večeras smo pomislili da bismo mogli odsvirati jednu dugu, romantičnu pjesmu. Moj najdraži glazbenik svih vremena bio je David Bowie – rekao je.
Prisjetio se njihova prijateljstva koje je započelo tijekom devedesetih godina.
– Nekako smo se sprijateljili, postali susjedi, zajedno išli na turneje i provodili blagdane – dodao je.
Moby je publici ispričao i kako je Bowie jednoga dana bio u njegovu stanu u New Yorku.
– Sjeli smo s akustičnom gitarom i odsvirali najljepšu pjesmu ikada napisanu. Zato bismo vam je sada željeli izvesti i posvetiti duhu Davida Bowieja – rekao je prije nego što su se Arenom proširili prvi tonovi pjesme Heroes.
Bio je to jedan od rijetkih trenutaka u kojem se rasplesana publika barem nakratko umirila. Nakon snažnih ritmova i gotovo neprekidnog kretanja, pozornost se usmjerila prema pozornici, gudačima i vokalima. Bowiejeva pjesma pod otvorenim nebom, među osvijetljenim kamenim lukovima, dobila je posebnu emotivnu težinu.
Moby se više puta tijekom koncerta osvrtao prema tribinama i visokom kamenom prstenu koji ga je okruživao. Pred završnicu je još jednom pokušao riječima opisati prizor koji vidi s pozornice.
– Neke od najsretnijih večeri u mojem životu bile su večeri poput ove, kada sam okružen s deset tisuća ljudi, kada je prekrasna ljetna noć i kada možete vidjeti Mjesec, a u ovom slučaju okruženi smo dvije tisuće godina starim kolosejem – rekao je.
Dodao je kako se tijekom večeri poput ove može osjetiti poseban duh radosti, ljubavi i slavlja.
– Nadam se da će sljedeća pjesma taj osjećaj prenijeti svima nama – poručio je.
Upravo je spoj radosti, zajedništva i oslobađajuće energije najbolje opisivao pulsko gostovanje. Iako su melankolija, samoća i duhovna potraga važan dio Mobyjeve glazbe, njegov koncert u Areni bio je prije svega slavlje pokreta, zvuka i zajedničkog iskustva.
Završnica koncerta donijela je novu eksploziju ritma. Nakon emotivnih i sporijih dionica, posljednje su pjesme još jednom podigle cijelu Arenu. Uz Porcelain, Lift Me Up i završnu Feeling So Real plesalo se kao i na početku, možda i snažnije, svjesno da se večer približava kraju.
Kada su posljednji tonovi utihnuli, ostao je prizor publike koja se nije žurila razići te Mobyja i benda koji su s pozornice dugo zahvaljivali. Njegov prvi samostalni koncert u Hrvatskoj opravdao je očekivanja jednog od najiščekivanijih nastupa pulske koncertne sezone.
Moby je u Pulu donio koncert koji je istodobno bio rave, rock nastup, gospel okupljanje i emotivno putovanje kroz pjesme koje su obilježile nekoliko generacija. Njegova energija, moćan zvuk i izvrstan bend oduševili su Arenu, a publika mu je od početka do kraja uzvraćala jednako snažno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....