Sjajan festival i bez najvećih zvijezda

Ako je ranije i bilo nekih dilema, u subotu završeni Valamar jazz festival, definitivno je potvrdio izvanrednu koncepciju na kojoj organizatori, Tamara Obrovac kao umjetnička direktorica i Željko Žarak kao programski menadžer od samog početka ustraju.

Jer, raznolikost ponude ovogodišnjeg Festivala koji je činilo čak osam nastupa, potvrdila je da za zaista sjajan festival nisu neophodne najveće jazz zvijezde. U Poreču se ne traži glamur. Poreč okuplja sladokusce, znalce i iskrene znatiželjnike, fanove festivala koji su se u ove četiri godine navikli da programu doista mogu vjerovati. A da ih ima puno potvrdila je završna večer, tradicionalno vezana uz plesne ritmove, kad je prvo uz njemački funky sastav Mo Blow, a onda i uz afro-kuban septet legende latino glazbe Eddyja Palmierija zaplesalo, pleskalo i vrištalo dupkom puno gledalište na otoku, na kojemu se okupilo više od petsto ljudi.

Dobro raspoloženje, dobra glazba, zvuci jazza koji su se pet dana razlijegali širom grada, jazz gerila koja je udarala po kafićima i po trgovima, ponoćni after partiji i jam sessioni u Vili Polosini, sve to je Poreč potpuno presvuklo u jazz ruho, sasvim sigurno jasno prepoznatljivo i turistima i onima koji se brinu da im osiguraju kvalitetnu ponudu.

Eufrazijeva bazilika tako je bila mjesto u kojem smo se pobožni mogli klanjati pretapanjima istočnjačkog folka, klasike i jazz nadahnutog trija Turkinje Ayse Tutuncu i dan kasnije veličanstvenog maga Renauda Garcije-Fonsa. On je pak na svom petožičnom basu u gotovo dvosatnom solo koncertu pokazao da umijeće i fantazija nemaju granica i da bas može biti i neodoljivo zabavan i očaravajuće sugestivan instrument dok nas je provodio mediteranskim krugom iz kojega crpi snagu za svoje kompozicije.

Na otoku sv. Klementa prašio se sjajan mainstream jazz. Prvo je Billy Childs sa svojim kvartetom pokazao ne samo svoje poznato kompozitorsko umijeće (nekoliko Grammyja), nego i zavidnu interpretaciju i izvrstan sastav. Dan kasnije je basist Buster Williams sa svojim odličnim kvartetom, izvrsnim Markom Grossom na saksu i Ericom Reedom na glasoviru i bubnjarkom Clindy Blackman Santana također odradio veličanstveni koncert u kojem je poentirala atraktivna supruga Carlosa Santane, veličanstvenim solom u klimasku koncerta na samom kraju.

Legendarni indijski perkusionist Trilok Gurtu i Marcin Wasilewski trio svojom su pak glazbom uspjeli pobijediti i vrijeme i prostor koji im nisu bili naklonjeni. Iako je bilo i hladno i vjetrovito tih dana, intimna i kontemplativna glazba Wasilewskog potpuno je opčinila publiku. Trilok Gurtu, vjerojatno i i dalje najbolji perkusionist na svijetu, publici je pak otškrinuo vrata u svoje magične odaje vlastite nevjerojatne fantazije u kojima nastaju doista prava zvukovna čudesa.

Bilo je to pet dana opčinjavajućeg jazza, nakon čega možemo jedino maštati o tome što će nas na istom mjestu dočekati dogodine.