Shame i dalje nalikuje klupku kaosa, no novi album ostavlja dojam najambicioznijeg djela ovoga benda

Zahvaljujući INmusic Festivalu imali smo prigodu uživati u izvrsnim i bitnim koncertima Fontaines D.C.-ja, Idlesa, Sleaford Modsa i Dry Cleaninga jer jako je važno održavati kontakt s novim i kvalitetnim sastavima iz inozemstva. U sklopu Europavox Festivala (Močvara, 15. i 16. studenoga) u čijem su fokusu novi europski izvođači organizatori INmusica tako dovode i engleski post-punk bend Shame čiji me debi album "Songs Of Praise" (2018) zaintrigirao srazom oštrine Fugazija i nježnosti The Smithsa, nervoze The Falla i gitarističkih vrtloga Sonic Youtha. Frontmen Charlie Steen glasom je povremeno podsjećao i na post-punk inkarnaciju Erica Burdona da je isti predvodio The Birthday Party umjesto The Animalsa. Drugi album "Drunk Tank Pink" (2021) producirao je James Ford iz Simian Mobile Disca koji je isti posao obavljao za Arctic Monkeys, Florence And The­ Machines, Foals, Depeche Mode i druge, a rezultat je bio odsječan i nazubljen, jezičav i buntovan, gnjevan i tjeskoban post-punk koji je iskusnije slušatelje mogao podsjetiti na The Fall, Gang Of Four, Wire i TV Personalities.

Sličnom putanjom Shame se kreću i na trećem albumu "Food For Worms" u produkciji Flooda (U2, Depeche Mode, PJ Harvey i drugi). Buka i intuicija nisu izostali tijekom live in studio snimanja, no ovaj put melodije su nešto izraženije, slično postupku koji su na prvom albumu primijenili The Strokes inspirirani radovima Televisiona. Shame i dalje nalikuju klupku kaosa, ali ovaj put se doimaju i kontroliranijima i usmjerenijima u nastojanju da zvuče i poput londonskog odgovora na podražaje zaprimljene s albuma The Velvet Undergrounda iz kasnih 60-ih i Killing Jokea iz ranih 80-ih.

Naslov "Food For Worms" upućuje da su ljudi samo u prolazu na Zemlji pa će u zemlji i završiti kao hrana za crve. Nije baš utješno, ali je tako pa zašto tratiti vrijeme na gluposti kad već imamo sreću uživati u bendovima poput Shamea koji se ne srame svojih uzora, ali i koji pokušavaju i uspijevaju unijeti neke novine u post-punk kakav smo poznavali kasnih 70-ih i ranih 80-ih.

Prijateljstvo je pogonsko gorivo ovog benda čijem se gostovanju u Močvari već sada veselim, a i "Food For Worms", premda ne pretjerano drugačiji od "Songs Of Praise" i "Drunk Tank Pink", ostavlja dojam najambicioznijeg djela Shamea koji ipak ne dosežu popularnost Idlesa ili Fontaines D.C.-ja. Još da netko odriješi kesu i u Zagreb dovede švedske Viagra Boyse…