Pustite Thompsona da nastupi u Poreču, osigurajte mu najbolje uvjete. Vrijeme je da konačno otkrijemo je li ustaštvo sjelo Istrijanima

Mislim da je na neki način dobro što će Perković Thompson nastupiti u Poreču. U sportskoj dvorani Žatika će se vidjeti koliko u Istri ima ljudi koji žele otvoreno i radosno vikati “Za dom – spremni”.

Grad Poreč će za to osigurati najbolje uvjete. Od velikog parkinga za autobuse i osobna kola, prvorazredne dvorane do areala za štandove za kobasice i prodaju kapa, majica i ostalog za fanove. Poreč će dočekati bend koji slavi NDH sa svime što ima - i o čemu Motovun, istarski Woodstock, nije nikad mogao sanjati.

Kako god da tko “gleda na Thompsona”, Istra će se moći pogledati u oči. Odnosno koliko je njen glasoviti, svakom prilikom javno proklamirani antifašizam dubok i širok, a koliko masovan neoustašizam.

To je posebno zanimljivo jer prave ustaše Istra nikad nije iskusila. Poluotok je priključen Jugoslaviji odnosno Hrvatskoj i Sloveniji tek 1947. godine. Istra nije doživjela Antu Pavelića. Istrani se sjećaju talijanskog fašizma i njemačkog nacizma u uniformama Wehrmachta. Antifašizam u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini znači jedno, u Istri drugo.

Nenad Popović

Dragan Matić/Cropix

U Poreču će se vidjeti koliko je ustaštvo u Istri u međuvremenu sjelo. Hoće li Žatika biti poluprazna ili će parkiralište biti krcato i parkirat će se sve do Baderne? Hoće li biti navala na štandove gdje se konačno mogu sasvim otvoreno kupiti crne majice s grbom, ili su one već odavno spremne u ladicama, za toliko puta najavljivanog pa otkazivanog Thompsona?

U Zagrebu, na hipodromu, niotkuda je bilo izronilo četiristo ili petsto tisuća ljudi te frenetično dizalo ruku na ustaški pozdrav. Sve su dobrohotno nadgledali šefovi HDZ-a: premijer je došao s djecom na generalnu probu, ministar unutarnjih poslova, Puležan, pred kamerama osvanuo je u crnoj majci, ministar obrane se derao opijen Thompsonovim pokličima, šef parlamenta je odlično raspoložen pijuckao u svečanoj loži, jedan biskup je s ogromnog platna pozdravio okupljenu masu. Još je drugi dan vladalo tako dobro raspoloženje, da se u parlamentu moglo slobodno pozdravljati sa “Za dom spremni”.

Tko će se sve ukazati u Žatiki, iz HDZ-a i desnih strančica, iz Katoličke crkve, tko od funkcionara Grada Poreča i Istarske županije, nije osobito važno. To su vijesti koje danas jesu, a sutra su zaboravljene. Ono što je važno jest da li su antifašizam, slobodarstvo, tolerancija i suživot Istre samo marketing ili nešto stvarno rašireno u narodu.

Test će biti u Žatiki. U Puli je ovog ljeta već bio jedan, i propao: na Pulskom filmskom festivalu je na premijeru veličanstvenog filma “Mirotvorac” u Istarsko Narodno Kazalište bila došla tek šaka ljudi, a na svečanoj projekciji – film je dobio najveću nagradu festivala – Arena je zjapila prazna.

Sad ćemo vidjeti da li će Franci Blašković nakon "Addio Pola!" morati otpjevati i "Addio Istra!"