Puljiz sada piše kao netko tko uviđa da su sve naše mladalačke nade u neko bolje sutra bile tlapnje

Razilaskom Mladena Puljiza (vokal, klavijature) i Slavka Remenarića (gitara) 2018. godine dobili smo Bou II (Puljiza), a dvije godine kasnije i Million (Slavka Remenarića). Puljizu je objektivno bilo lakše nastaviti dalje, prvo s obradama dobro poznatih skladbi Boe na albumu "BOA II" (2018), a sada i s albumom novih pjesama "Sinovi i kćeri" zbog njegovog prepoznatljivog glasa i lika. I novo djelo Boe II je na tragu dobro poznatog art-rocka Boe s dozom funkyja, new romantisma i popa, nešto komercijalnije nego iz ranih 80-ih.

No teme su bitno drugačije jer Puljiz sada piše stihove iz vizure razočaranog veterana domaće pop scene koji uviđa da su sve naše mladalačke nade u neko bolje sutra bile tlapnje. Štoviše pretvorene su u novu dozu sumnji, straha, depresije i razočarenja od kojih Puljiz inteligentno bježi u introspekciju, odnosno u potragu za unutarnjim mirom i zrelom ljubavi jer zna da su luda zaljubljivanja kao i vjera u smisleniju budućnost daleko iza nas.

Možda najneočekivanija pjesma je "Paraziti" jer gotovo da bi se mogla uklopiti i u recepturu Leta 3, a tridesetak minuta trajanja nije mana nego vrlina koherentnog albuma o sretnijoj prošlosti i promišljanju što sutra očekuje Puljizovu djecu.