Naboj kojim su s Davorinom Bogovićem Rinčijem za mikrofonom, uz punk rifove i ska ritam, kasnih 70-ih i ranih 80-ih Prljavci udarili na idiotarije tadašnjeg socijalističkog sistema bio je diverzija gotovo u rangu Sex Pistolsa i njihovih napada na Kraljicu. Nažalost, u drugoj polovici 80-ih Prljavci su kao neka vrst poludugmetovske simbioze angloameričkog i balkanskog mainstreama bili mnogo manje zanimljivi, ali pravi problem je nastao poslije glavnine rata, nekoliko godina nakon “Mojoj majci” koja se mogla i razumjeti i shvatiti kao sentiment koncem 80-ih probuđenog nacionalnog zanosa.
Narodnjački pop
Naime, Kazalište je u teškoj i mračnoj Tuđmanovoj dekadi, čije gorke plodove kusamo i danas, uglavnom igralo rolu narodnjačkog pop benda na liniji tadašnje vlasti, zbog čega mnogi i danas smatraju da su Prljavci tijekom 90-ih odigrali nečasnu rolu.
Potpuni odmak
Novi album “Možda dogodine”donosi potpuni odmak od bilo kakve politike, odnosno povratak Prljavaca isključivo ljubavnoj tematici, izuzmemo li duhovitu “Viva” u kojoj se Bogović kao gostujući pjevač, a u stilu Francija Blaškovića, sprda s našim uzdizanjem u nebesa svega i svačega u rasponu od šarenih balona do zastave EU.
“Gledaš vijesti, čitaš kolumne, sve je već rečeno, svi već sve znamo i do jutra više nemaš nikakvu refleksiju o svemu tome”, rekao mi je Houra u intervjuu 2008. godine i to je temelj na kojem je nastao “Možda dogodine”.
Nama, rođenima u 60-ima, gotovo cijeli život protiče u ovoj ili onoj krizi i stvarno nam je već svega pun kufer. I krize i politike, i rata i poraća, i zatucane desnice i jalove ljevice, i onakvog socijalizma i ovakvog kapitalizma. Mi bismo samo malo mira, ljubavi, ekonomskog sklada i života u nezanimljivom vremenu, a za to treba i nešto zaborava grijeha minulih desetljeća, ako isti nisu zločin i kriminal.
Ljubav u tome dođe kao dosta dobar recept za odmak od ludila sistema koji nas melje.
Prilično jednostavan i stilski čist, toplog zvuka i tečne svirke, radiofonijske melodioznosti i organske produkcije, “Možda dogodine” funkcionira skladno.
Lišen bilo kakvih koketerija s tamburašima i narodnjačkim prizvukom u stilu Dugmeta, novi album Prljavaca na tragu je još jednog kooptiranja određenih fraza Springsteena, U2, Pettyja, Reeda, Stonesa, Dire Straitsa i Peppersa u vlastiti trade-mark.
Lagan rukopis
Ne grebe uši lošim ljubavnim stihovima i neukusnim glazbenim rješenjima, sviračko iskustvo je zamjetno, a autorski rukopis naizgled lagan, što je možda i najteži posao u popu i rocku.
U spektru hrvatske popularne glazbe novi, izbalansirani album Prljavaca predstavlja koherentan, gotovo pa classic pop-rock album, iako nisu sve skladbe na razini uvodne “Knjige tajni”, “Djevojke od milijun dolara”, “Sjeti me se”, “Možda dogodine” te balada “Voli me” i “Baš kad nije vrijeme”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....