Preminuo je Neven Frangeš, jedna od najistaknutijih ličnosti u hrvatskoj glazbi

Neven Frangeš (Zagreb, 8. siječnja 1951.), hrvatski skladatelj, jazz-pijanist, klavijaturist, orguljaš, pedagog i glazbeni producent, i jedan od najistaknutijih hrvatskih jazz-glazbenika svoje generacije, umro je u ponedjeljak u Zagrebu, potvrdili su iz Hrvatske glazbene unije.

Frangeš je u rodnom Zagrebu diplomirao na Muzičkoj akademiji na I. odsjeku za kompoziciju i glazbenu teoriju.

Već u najranijoj mladosti pokazivao je izrazit interes za jazz, improvizaciju i suvremene glazbene izričaje. Sa samo 14 godina prvi je put nastupio sa sastavom legendarnoga vibrafonista Boška Petrovića, što je presudno odredilo njegov umjetnički i profesionalni put, istaknuli su iz HGU-a.

Tijekom bogate karijere surađivao je s brojnim hrvatskim i svjetskim jazz-glazbenicima, među kojima su Boško Petrović, Damir Dičić, Mario Mavrin, Elvis Stanić, Miljenko Prohaska, Art Farmer, Niels-Henning Ørsted Pedersen, Martin Drew, Ernie Wilkins, Toots Thielemans, Lou Donaldson, Clark Terry, Chet Baker i Bob Mover.

Njegova diskografija obuhvaća velik broj gramofonskih ploča i CD-ova, a posebno se izdvajaju albumi "Sarabanda", "From Moscow to L.A." i "Un Chien Andalou", snimljeni u duetu s Boškom Petrovićem, kao i album "Zvira voda", posvećen hrvatskoj glazbenoj baštini.

Uz jazz, ostvario je zapaženu karijeru i na hrvatskoj rock-sceni. Kao aranžer i suradnik sudjelovao je na ključnim albumima Drage Mlinarca, a godinama je surađivao i s grupom Parni valjak na albumima koji su osvojili više nagrada Porin.

Kao skladatelj napisao je glazbu za više od stotinu kazališnih predstava koje su režirali najistaknutiji hrvatski redatelji; autor je glazbe za igrane filmove, televizijske drame, dokumentarne i animirane filmove.

Na Dubrovačkim ljetnim igrama prvi put sudjelovao je kao student 1972., a tijekom više od tri desetljeća djelovao je na Igrama kao skladatelj, izvođač, producent i organizator glazbenoga programa. Od 2005. do 2009. bio je ravnatelj glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara.

Od 2011. do 2014. bio je umjetnički voditelj Međunarodne škole jazza Hrvatskoga glazbenog saveza i festivala "Jazz Is Back!" u Grožnjanu.

Dugogodišnjim pedagoškim radom ostavio je snažan trag i u obrazovanju mladih glazbenika te je obnašao dužnost redovitoga profesora na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti.

Osim umjetničkog rada, aktivno je sudjelovao u oblikovanju hrvatskoga glazbenog života. Bio je jedan od osnivača Scene Amadeo u Zagrebu, član kulturnih vijeća Grada Zagreba i Ministarstva kulture te predsjednik Upravnog odbora nagrade Porin.

Djelovao je i kao predsjednik jazz komisije Nagrade Status. Bio je dugogodišnji aktivni član Hrvatske glazbene unije, Glavnoga odbora i Predsjedništva HGU-a, Upravnog odbora Unisona, kao i Ureda za izvoz glazbe.

Za svoj umjetnički rad primio je brojna priznanja. Dobitnik je triju nagrada Porin u kategoriji jazza, višestruki dobitnik Nagrade Status za najboljega jazz-pijanista i nagrade „Josip Slavenski“.

Svojim umjetničkim, pedagoškim i organizacijskim djelovanjem ostavio je trajan i neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbenoj kulturi.