Nastupu La Roux na Terraneu 2011. godine nisam imao prigodu prisustvovati, no prijatelji i kolege u čiji ukus i poznavanje popularne glazbe nemam razloga sumnjati javili su mi da nisam propustio ništa bitno premda se njima, kao i meni, dopao nastupni album tog britanskog synth-pop dua.
Sve do ovog ljeta, pet godina nakon objave istoimenog debija, La Roux su odgađali izlazak drugog albuma, a razlozi nisu bili nimalo prozaični. Iako je već koncem 2009. objavljeno da Elly Jackson i Ben Langmaid kreću u rad, iduće godine stigla je vijest da se upuštaju u suradnju s jednim “etabliranim indie bendom”, što je moglo značiti svašta, ali i ništa, kako smo ubrzo shvatili jer drugi album nije stigao ni do nastupa na Terraneu pa ni do konca 2011. godine. Potom je Elly Jackson od popularnosti i slave zaradila takav strah od pjevanja da je pomislila kako ima i rak grla. Ako su sami ili s nekime nešto i snimili, ništa nije izašlo van, a u međuvremenu La Roux je napustio Ben Langmaid, tako da je iza tog scenskog imena ostala samo Elly Jackson. I tek su se u tom trenu, početkom 2012. godine, stvari pomakle prema naprijed.
Nekoliko hitova
Elly je kao suradnika pozvala producenta Iana Sherwina, a pet godina nakon debija s kojeg smo upamtili hitove “In For The Kill”, “Bulletproof” i “Quicksand” - što je u svijetu pop glazbe prava vječnost - napokon smo dočekali nasljednika. Ako je 2009. godine refleksija na 80’s synth-pop i bila u trendu, posljednje dvije sezone pop glazba upravljena je ka pretvorbi housea 90-ih u superuspješne dance hitove i albume razvikanih DJ-a, nažalost krajnje sumnjive kvalitete, ma koje pjevače i glazbenike unajmljivali. Stoga je bilo upitno s kakvim će i koliko dobrim ili “aktualnim” albumom osvanuti Elly Jackson, i to bez Bena Langmaida jer “La Roux” je imao nekoliko stelarnih hitova, ali i nisku “filera”.
‘Problemi u raju’
“Trouble In Paradise”, pak, nudi podjednako zarazne hitove, ali fantastičan je i kao cjelina, odnosno kao najbolji ljetni album tekuće sezone, a vjerojatno i najkvalitetniji pop album dosadašnjeg dijela godine.
S obzirom na stanje u pop glazbi, tako bi moglo ostati i do njezinog konca jer “Trouble In Paradise” nije samo sytnh-pop djelce kao što je to bio “La Roux” nego zavodljiva avantura s plesnog podija u kojoj su se Elly i Ian vješto upustili u stapanje spomenutog žanra s disco, funk, calypso i new wave glazbom, pri čemu su neke od prvih asocijacija koje zrelijem i iskusnijem slušatelju mogu pasti na pamet, ključni albumi i hitovi Grace Jones, Donne Summer, Tom Tom Cluba, Chic čiji je Neil Rodgers bio jedan od ključnih suradnika Daft Punka na njihovom prošlogodišnjem remek-djelu “Random Access Memories” s kojim se usporedba nameće sama od sebe, pa čak i receptura Davida Bowieja s albuma “Let's Dance”, odnosno mega-gita “Happy” Pharella Williamsa. Kombiniranje blještavih sintisajzera, zveckave gitare, pasaža saksofona, karipskih ritmova i Ellynog vokala toliko je zarazna da joj je nemoguće odoljeti sve da i ne volite takvu glazbu, a spomenute asocijacije neka vam posluže samo kao orijentir. Naime, pop glazba najzavodljivija je kad vas na nešto podsjeća, ali ne možete se točno sjetiti na što, pri čemu je važno da se ne “citira” samo jedan izvor.
U tome je Elly Jackson, kao i u miješanju toplih emocija i hladne elektronike, slatkog iščekivanja avanture i gorkog razočaranja, prava maherica, a sjajnom dojmu pridonosi i ekonomičnost albuma. Devet pjesama otkucava u 43 minute, gotovo bez ijednog većeg pada u intenzitetu izvedbe i autorskog integriteta, a kamoli propadanja u dosadu i bezličnost.
‘Seksi može biti kul’
Naprotiv, od početka do kraja slušatelja obuzima euforija jer melodije Elly Jackson su toliko prozračne, logične, ukusne i naizgled jednostavne da se čovjeku pričini kako je snimiti takav pop album najlakša stvar na svijetu. Vjerojatno znate da je to vraški teško pa su ovako kvalitetni pop albumi prava rijetkost. Bonus predstavljaju retro-futuristički štih, odnosno prisjećanja na kasne 70-te i rane 80-te kad se budućnost pop glazbe činila blistavom te neodoljivi okus “slatkog grijeha” popa u kojem besramno mogu uživati i oni ljudi od ukusa koji inače bježe od pop hitova jer su isti za njih najčešće i opravdano neprobavljivi. “Seksi može biti ukusno, seksi može biti kul, seksi zapravo može biti seksi”, kaže Elly, opisujući drugi album La Roux i posve je u pravu jer “Trouble In Paradise” je zavodljiv i maštovit, a ne vulgaran i jeftin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....