Najavljujući nastup organizator Zagreb Jazz Festivala Dražen Kokanović naveo je da je baš ovih dana Emmet Cohen Trio u ovogodišnjem izboru uglednog jazz magazina Downbeat proglašen trećim najboljim na svijetu, a ukratko se može konstatirati da je tu titulu spomenuti trio i opravdao virtuoznim i vrckastim koncertom.
No prije toga valja istaknuti i da je ovogdišnji Zagreb Jazz festival ugostio i troje izvođača nominiranih ove jeseni za Grammy. Gregoryja Portera, Keyona Harrolda i Cyrille Aimee, a publika je mogla uživati i u koncertima Anat Cohen Quartetinha, Billy Cobham Spectrum 50 Banda, Avram Fefer Quarteta te proljetos američke pjevačice Liz Wright i kubanskog pijanista Roberta Fonsece. Nastup Chiefa Adjuaha prebačen je na Zagreb Jazz Festival 2025, no u pravu je Kokanović kad kaže da je “cjelogodišnji” festival primjerenije rješenje od “tjednog” festivala. Iz barem dva razloga. Prvi, organizatoru je kroz godinu lakše doći do jakih imena nego ih ubaciti u isti tjedan. Drugi, publika ima vremena sakupiti novac za ulaznice te predahnuti između nastupa. Treći, sad se već vidi da je izdašnije “gradsko” financiranje Zagreb Jazz Festivala - jer osam tisuća prodanih ulznica ne može pokriti financijski izdatak - već pružilo rezultate, a da je više “privatnih” sponzora program bi bilo još lakše postaviti i odraditi s jednako jakim ili još jačim imenima. Mada, i ovako je jasno da Kokanović vodi brigu o atraktivnosti, a zbog većeg broja koncerata i raznovrsnosti jazz izvođača.
Stoga se baš fino poklopilo da Emmet Cohen zatvori festival jer njegov pristup jazzu je s jedne strane relativno tradicionalistički, a s druge šarolik i u konačnici gustiozan i interesantan. Osobno sam baš uživao kad se Emmet poigrava blues jazzom pa nenadano sklizne u klasičnu glazbu, a voli i latino ritmove. Kao i na albumima, podsjetio me na pijaniste kakvi su bili Oscar Peterson, Fats Waller i Art Tatum, a povremeno i na one još starije poput Jelly Roll Mortona i Scotta Joplina. Oduševio me zaigranošću, melodiznošću i opuštenošću, a opet strahovito je ritmički brz, precizan i tehnički nevjerojatno potkovan. Pravi vrtuoz, ali ne onaj koji se razmeće ili odlazi u katkad teško razumljivu avangardu ili ezoteriju nego s nakanom da zabavi i sebe i publiku.
Njegov je jazz baš po mom guštu, a izvrsnog partnera pronašao je i u jednako virtuoznom, dinamičnom i elastičnom kontrabasitu Philu Norrisu. Bravurozno, a opet tečno i s perfektni mosjećajem za ritam koji, kako reče Emmet, ostavlja prostora njemu i Kyleu da “dišu” unutar skladbi. U početku sam imao problema naviknuti se na “kuhanje” Kylea za bubnjevima, no ubrzo me “kupio” tim svojim, naizgled “opuštenim” sviranjem. Točno, taj krupni mladić “svira” bubnjeve, a ne udara u njih. I po tome je također nalik nekim starim jazz bubnjarima, mada bi u solažama mogao malo smanjiti “doživljaj”, a mjestimice i voditi više brigu o naglašenijem ritmu. Ipak, da Emmetu to ne paše ne bi bili zajedno u triju već više od deset godina.
Sve u svemu bilo je “za prste polizati” pa je koncert Emmet Cohen Trija, za kojeg se nadam da bi mogao za koju godinu ponovo navratiti u Zagreb, ujedno i najbolja pozivnica da pratite tko će sve iz svijeta jazza doći na Zagreb Jazz Festival 2025. A onda se u što većem broju i odazovete na koncerte, uz kupljene ulaznice dakako jer bez para nema ni jazza. Naravno, sve najbolje želje i drugim zagrebačkim jazz festivalima poput jazz.hr i N.O. Jazza te sezoni Jazz Orkestra HRT-a, domaćim jazz vedetama i onima koji će i van ovih programa organizirati pokoji atraktivan jazz koncert. Još da netko ponovo otvori B.P. Club pa da imam gdje u centru grada popiti kavu…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....