Arapski jezik i urdu nisu toliko povezani koliko bi netko pomislio kada pogleda pisani oblik tih jezika. Arapska gramatika je složenija i potpuno drugačija od gramatike jezika urdu, koji ima i velik broj riječi posuđenih iz perzijskog, turskog i sanskrta, a iako dijele neka slova i zvukove, izgovor u urduu je bliži onome na indijskom potkontinentu nego izgovoru arapskog jezika. Kulturno su i povijesno povezani, ali strukturalno prilično različiti jezici.
U oba jezika postoji riječ "arooj" koja ima isto značenje - napredak, uspon, uzdizanje. U ovom trenutku u ovu ćemo lingvističku priču ubaciti i latinski, i to samo da bismo uz previše puta upotrebljenu izreku "nomen est omen" mogli reći da je Arooj Aftab očito bio suđen napredak u glazbenom svijetu kojem smo svjedoci posljednje četiri godine.
Ova pakistanska glazbenica svojim je posljednjim albumom "Night Reign" zaokružila sve ono što se u njezinoj karijeri događa od objavljivanja albuma "Vulture Prince" 2021. godine te suradnje s Vijayom Iyerom i Shahzadom Ismailyjem na albumu "Love In Exile" dvije godine kasnije. Rijetko ste mogli naći neku godišnju top-ljestvicu najboljih albuma za prošlu godinu na kojoj nije bilo imena Arooj Aftab, a "Night Reign" je uspio u nečemu za što se mislilo da je nemoguće - našao se na tri različite ljestvice najboljih albuma u izboru Jutarnjeg lista, onoj općoj Pavice Knezović Belan, jazz ljestvici Viktora Vresnika i world music izboru moje malenkosti.
Što je toliko posebno u tom albumu? Kao što sam napisao u objašnjenju svojeg izbora, cijeli je album potpuno smirujući, pomalo i meditativan, a na njemu je Arooj Aftab još jednom uspješno spojila elemente tradicijske pakistanske glazbe s jazzom, i sve to u fantastičnom spoju autorskih pjesama i ponekog jazz klasika. "Night Reign" je savršen nastavak njezina prethodnog samostalnog albuma, koji ju je gurnuo u orbitu i koji je slušatelje, ali i samu glazbenicu iznenadio svojom popularnošću. Nažalost, do te popularnosti na neki je način došlo i zbog tragedije koju je 39-godišnja glazbenica proživjela.
Ona je rođena u Saudijskoj Arabiji, gdje su njezini roditelji jedno vrijeme živjeli u egzilu, a kada je imala deset godina, cijela obitelj se vratila u Pakistan, i to u grad Lahore, u kojem su rođeni njezini roditelji. Cijelo djetinjstvo joj je, rado se prisjeća, bilo obilježeno glazbom i umjetnošću, što i nije čudno kada se zna da je Lahore do sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio kulturno srce Pakistana. Njezin je otac odrastao u okruženju bogatom kulturom - glazbom, likovnim umjetnostima, zanatima, progresivnom literaturom, društveno-političkim raspravama i pokretima za građanska prava. Takvo ga je okruženje ispunilo umjetnošću, a posebnu strast razvio je prema književnosti i glazbi, koju njeguje i danas. Sve to je prenio na Arooj koja je sada, kada nastupa po svjetskim pozornicama, svijetu odlučila predstaviti i očev rad. Barem to pokušava.
- Organizatori festivala su me pitali hoću li pozvati i svojeg oca. Ja sam im odgovorila da nisu normalni, zar žele da i u ovim godinama vodim oca sa sobom? - duhovito je Arooj na koncertu na sada pomalo kultnom Le Guess Who? Festivalu u Utrechtu pričala o tome kako je i Arooj stariji dobio priliku za nastup u fascinantnom sklopu koncertnih dvorana TivoliVredenburg. No otac ipak nije uspio doći do Nizozemske, i to zahvaljujući činjenici da nije dobio vizu, pa smo njegov nastup mogli gledati samo preko videolinka. I to je dovoljno da uhvatite emocije u njegovoj izvedbi koja je bila zasnovana na izvođenju ljubavne poezije uz minimalističku glazbenu pratnju na harmoniju.
Uz takvo obiteljsko okruženje, Arooj se bilo lako zaljubiti u glazbu, a u mladosti je najviše voljela slušati Billie Holiday, kraljicu ghazal glazbe Begum Akhtar, pa i Mariju Carey. Ubrzo je počela pjevati i svirati gitaru, a iako joj je u Pakistanu bio otežan pristup zapadnjačkim online platformama, na YouTubeu je objavljivala obrade poznatih pjesama koje je sama snimala. I dalje se na tom servisu mogu naći pjesme iz tog vremena, posebno upečatljiva, ali ipak mladenačka verzija pjesme "Hallelujah".
Arooj se kao tinejdžerica odlučila baviti glazbom, a s 19 godina preselila se u Boston da bi studirala na prestižnom Berklee College of Music, gdje je diplomirala glazbenu produkciju. Preselila se u New York, ubrzo počela raditi na filmskoj glazbi, ali paralelno i nastupati po tamošnjim jazz klubovima. Pjevala je na urdu i engleskom jeziku, od početka spajajući jazz s pakistanskom glazbenom tradicijom, a njezina zanimljiva glazba počela je privlačiti sve više fanova. Svoj prvi album "Bird Under Water" je objavila 2014., četiri godine kasnije je izašao "Siren Islands", a onda je uslijedio "Vulture Prince". Taj album je trebao zvučati drukčije nego sve na čemu je do tada radila, a to se na kraju i dogodilo. Ali ne onako kako je to Arooj planirala.
- Moji prethodni albumi bili su, recimo, lijepi i vrlo meditativni. Dok sam pripremala "Vulture Prince", pomislila sam da bih željela to podići na sljedeću razinu i zadržati taj osjećaj mira, ali učiniti ga malo oštrijim, gotovo poput afrobeata, gdje je atmosfera još uvijek opuštena, ali možete i malo plesati. Htjela sam stvoriti zabavniju i zreliju evoluciju svog zvuka - ispričala je Arooj u jednom intervjuu.
No dok je pisala taj album, preminuo je njezin mlađi brat Maher i sve se promijenilo.
- Sam naslov albuma "Vulture Prince" nekako je dobio novo značenje, što je bilo jako važno i na neki način spas - rekla je glazbenica.
Umjesto malo življem, "afrobeatovskom" pristupu, Arooj se prilikom pisanja pjesama okrenula ghazalu, poetskom obliku nastalom u arapskom svijetu, a u kojem se često izražava bol zbog gubitka ili rastanka od voljene osobe, ali i ljepota unatoč toj boli. Pjesme na albumu "Vulture Prince" nastale su u tom duhu, a upravo tako ih je najlakše i opisati - ne morate razumjeti urdu da biste osjetili svu bol koja izvire iz, recimo, pjesme "Diya Hai", ali isto tako i da osjetite da iz te boli izvire ljubav. Cijeli "Vulture Prince" je takav, album koji boli dok ga slušate, ali koji istinski volite i ne možete ga pustiti. Njezini stihovi su dirljivi, baš kao i trenuci kada koristi tuđe pjesme, poput stihova perzijskog pjesnika Rumija iz 13. stoljeća u pjesmi "Last Night".
"Vulture Prince" je Arooj Aftab izbacio u glazbenu orbitu. Pozitivne recenzije su se nizale jedna za drugom, a 2022. je dobila i Grammy u kategoriji "best global music performance" za pjesmu "Mohabbat". S tim albumom je primljena u prvu ligu, a ulazak u elitu uslijedio je s albumom "Love In Exile", strastvenom, ali i opet meditativnom materijalu snimljenom s Vijayom Iyerom i Shahzadom Ismailyjem. Naziv albuma objašnjava temu koju su razrađivali glazbenici pakistanskog i indijskog porijekla, a i taj album je dobio dvije nominacije za Grammy. Za tu nagradu je Arooj nominirana i za rad s Anoushkom Shankar kao producentica, a nove dvije nominacije za Grammy, čija je dodjela bila 2. veljače, imala je "Night Reign".
Arooj Aftab je trenutačno najuzbudljivija jazz/world music glazbenica, i to bez obzira na to hoće li osvojiti još poneki Grammy, a čudilo bi me da joj izmakne onaj za predivnu pjesmu "Raat Ki Rani", koja vas ne može ne očarati. Na nevjerojatno je lijep način, potpuno prirodno, spojila jazz s world music utjecajima i stvorila čarobne glazbene pejzaže. Glazbenica je to čije albume nikako ne smijete zaobići, a ako vam se ukaže prilika pogledati je uživo, nemojte je propustiti. Uostalom, kada biste drugo imali priliku slušati miks jazza i ghazal glazbe koji savršeno funkcionira?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....