Odlazak Mire Furlan

Odjevena u traperice s tregerima, bila je ultimativna novovalna femme fatale!

Mira Furlan na 16. Sarajevo Film Festivalu
 Dado Ruvic/Cropix
‘Nije bila neki vokal, ali imala je onaj punkerski stav. Nešto poput tamnokose Debbie Harry‘, prisjeća se Pavica Knezović Belan

Mira Furlan je bila ultimativna novovalna femme fatale. Barem je tako izgledala nama, djevojčicama koje smo bile premale da aktivno sudjelujemo u tadašnjem gradskom, zagrebačkom životu.

Gledala sam je samo jednom uživo kao pjevačicu Le Cinema. To je bio bend Pike Stančića, s Maxom Juričićem i Marinom Pelajićem, članovima Filma, koji je izvodio strane novovalne pjesme – Roxy Music, Talking Heads, Ramonese i s kojima je Furlan povremeno nastupala. Bili su to Trnjanski kresovi, negdje u drugoj polovici osamdesetih.

Početkom svibnja na Savskom bi se nasipu digla pozornica i kulturnim programom bi se obilježavala godišnjica oslobođenja Zagreba. Ne sjećam se što je pjevala ali dobro pamtim da je bila odjevena u traperice s tregerima. Nije bila neki vokal – što možete provjeriti na rijetkim i uglavnom lošim snimkama njezinih televizijskih nastupa s Le Cinema na YouTubeu. Ali imala je onaj tipičan, prkosni, punkerski, novovalni stav i svojom samouvjerenošću kao da se nametala kao jugoslavenska, tamnokosa Debbie Harry.

Još početkom osamdesetih snimila je album sa zagrebačkim glazbenikom i književnikom Davorom Slamnigom. Album Mira Furlan i orkestar Davora Slamniga 1983. godine objavio je slovenski Helidon. Hrabro i eksperimentalno, pomalo na tragu Buldožera – tako bi glasio jedan od mogućih opisa ove glazbe.

Imala sam sreću da sam gledala Miru Furlan kao Petrunjelu u „Dundu Maroju“ Marina Držića u režiji Ivice Kunčevića, doista davne 1981. godine u zagrebačkom HNK. Osim što me je kao 12-godišnjakinju tada impresionirala bina koja se okretala, u dubokom sjećanju mi je ostala nevjerojatna kemija koju su na sceni imali Furlan kao Petrunjela i Mustafa Nadarević kao Pomet.

Nijedan „Dundo Maroje“ kojeg sam kasnije gledala nije bio ni blizu kazališnom ludizmu kojeg sam tada doživjela.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. studeni 2024 20:45