Neočekivani susret velikih pop glazbenika koji se više nikad neće ponoviti

U nedjelju navečer u štokholmskom Berns Salongeru, prvi put nakon tri i pol desetljeća i vjerojatno posljednji put u povijesti, zajedno su na pozornici zapjevali Björn, Agnetha, Benny i Frida

Ni najokorjeliji fanovi najvažnije švedske i jedne od najtiražnijih svjetskih pop grupa nisu više očekivali ponovno okupljanje ABBA-e. Em je proteklo točno pola stoljeća od prvog susreta Björna Ulvaeusa i Bennyja Anderssona, em ABBA u proteklih tri i pol desetljeća nikada nije popustila zovu ekstravisokih honorara koji su članovima te skupine bili nuđeni za ovu ili onu reunion turneju.

Stoga je bilo pravo iznenađenje kad su se u nedjelju navečer na privatnom gala okupljanju u povodu prvog susreta Björna i Bennyja na pozornicu Berns Salongera u Stockholmu uspele i Agnetha Fältskog i Anni-Frid Lyngstad da bi zajedno izveli ABBA-inu pjesmu “Me And I” iz 1980. godine.

Videosnimka tog povijesnog okupljanja još nije procurila, tek nekoliko fotografija za osobnu i kolektivnu uspomenu na ABBA-u kao “Volvo pop glazbe” kako su tijekom 70-ih i ranih 80-ih često nazivali tu po mnogočemu unikatnu pop grupu. Nota bene, bilo je godina u kojima se spekuliralo je li švedskom BDP-u više pridonijela proizvodnja i prodaja automobila marke Volvo ili hit-singlova i albuma marke ABBA. Čak i da su takve poredbe bile nategnute, istina nije bila bitno drugačija.

Ni danas se ne zna je li ABBA prodala samo oko 150 milijuna ili preko pola milijarde nosača zvuka. Koju god cifru između ovih dviju uzeli za točnu, ABBA je po svemu bila jedna od najuspješnijih skupina u povijesti pop glazbe i jedina koja je do takvog uspjeha došla na konto davnog nastupa s pjesmom “Waterloo” na Euroviziji 1974. godine. I danas pamtim taj nastup premda mi je tada bilo tek sedam godina. Pojava ABBA-e na dotad pretežito smeđe-sivoj Euroviziji izgledala mi je poput spuštanja svemirskog broda premda smo imali, a što drugo, nego crno-bijeli tv. Čim je i u nas izašao album nazvan po istoimenom hitu “Waterloo”, nakumio sam majku da mi ga kupi i od tada se nikada, ni u vrijeme kad sam se smatrao okorjelim pankerom, nisam odrekao tog slatkog pop užitka ili grijeha, kako vam drago, zvanog ABBA, a i danas pamtim onaj Božić daleke 1976. godine za koji mi se pod jelkom našao album “Arrival” s njih četvero u prozirnoj kabini helikoptera.

Pa što je bilo toliko primamljivo u jednoj švedskoj pop grupi, a da je to prepoznao doslovce cijeli svijet? Kritičarski rečeno, s gotovo svim svojim singlovima i albumima ABBA je dokazala kako pop glazba - kasnije su mnogi na to zaboravili - ne mora biti glupa, prizemna ili igrati na najniže strasti, a da bi postala i ostala uspješnom. Ako se 1974. godine i ukazala poput anomalije na dotad uštogljenoj Euroviziji, gotovo poput daška tada atraktivnog i aktualnog glam-rocka, uskoro će ABBA postati klasikom pop glazbe gotovo u onoj istoj mjeri u kojoj su The Beatles i The Beach Boys postali klasicima rock glazbe. No, prije i poslije svega, ABBA je u svojim pjesmama na doista zadivljujuć i neopisivo lijep način stapala ljubav, erotiku, žudnju, nadu, sreću, svađu, rastanke, sjetu, melankoliju i tugu.

Snimka s okupljanja u siječnju 2016.

Ta raspoloženja i takve emocije, pak, proizlazile su iz nevjerojatno skladnog, majstorski skladanog i efektno ispisanog i potom savršeno izvedenog senzualnog popa s uplivom disco-ritmova, hispanskih melodija, kalifornijskog i engleskog rocka, baroque-popa, glama, švedskih folk-utjecaja s kojima je karijeru započeo Björn i raznih drugih začina. U state-of-the-art i wall-of-sound produkciji s izvanredno lucidnim i raskošnim, ali nikad kičastim gitarističko-klavirskim aranžmanima i skandinavski perfekcioniranim vokalnim harmonijama Agnetha i Frida su s Björnom i Bennyjem prvo pjevale o zaljubljivanju, potrazi za srećom, intimi bračnih ložnica, a potom i svađama i brakorazvodnim parnicama koje su su uslijedile neumitno kao i sam raspad grupe.

Naknadno sam shvatio da su stihovi ABBA-e zapravo potka niza brakova i ljubavnih veza. I upravo su to bili razlozi tolike popularnosti ABBA-e među običnim ljudima koji su u njihovim pjesmama gledali odraze vlastitih brakova ili ljetovanja. I kad je nestalo te magije ljubavi između Björna i Agnethe, odnosno Fride i Bennyja, nestalo je i one stvaralačke kemije između članova ABBA-e.

Od te točke nadalje, odnosno nakon posljednjeg nastupa koncem 1982. godine, ostala su u kolektivnom sjećanju na ABBA-u samo nostalgija i melankolija, baš kao u većini njihovih pjesama. Hitovi “The Winner Takes It All” (19809 i “When All Is Said And Done” (1982) bili su ne samo perfektne pjesme nego i nešto poput snimaka razvoda braka između Björna i Agnethe, odnosno Bennyja i Fride. Konačna odjava stigla je 1983. godine sa singlom “Thank You For The Music”, a kad pogledate unatrag, taj niz savršenih singlova, sve tamo od “Ring Ring” iz 1973. godine, uvidjeti je lako kako na svijetu ima možda tek četiri-pet izvođača s tako respektabilnom niskom singlova.

Od tog, neumitnog raspada, pa do ovog, iznenadnog reuniona prošlo je više od tri desetljeća tijekom kojih je ABBA odolijevala sirenskom zovu nekog novog okupljanja. Umjesto toga, članovi ABBA-e objavljivali su solističke albume, niti jedan, naravno, s tako snažnim efektom na publiku kao bilo koji album ABBA-e. Naslijeđe grupe, pak, kao da je dobilo samostalan život, neovisan od pravih života članova te grupe. Mjuzikli poput “Mamma Mia” koji je doživio i šarmantnu filmsku verziju dio su te sage o ABBA-i nakon njezina raspada, kao i brojne obrade njihovih pjesama uključivši i izvedbu “Dancing Queen” u režiji U2, video igre, biografije i monografije, izložbe i muzeološke aktivnosti, dokumentarni filmovi u čast savršeno emotivne pop grupe s dalekog i ne samo klimatski hladnog sjevera Europe, ako i to nije naša predrasuda s juga...

Sve, samo ne reunion na koji su članovi ABBA-e gledali na jednak način kao i Robert Plant na reunion Led Zeppelina. Bili su i ostali mišljenja da bi ABBA danas bila više poput cover benda koji pjeva i svira hitove ABBA-e. Umjesto toga, Björn je uvijek inzistirao na tome da ABBA ostane upamćena u onom svjetlu u kojem je pamtimo između 1974. i 1982. godine. Neki novi brak ili u ovom slučaju reunion prije da bi bio tek odbljesak te minule ljubavi nego iskaz neke nove snage, ma koliko bi ABBA iznova postala traženom kao u danima najveće slave. Stoga i nije čudno što je Frida nakon ovog iznenadnog nedjeljnog ukazanja ABBA-e, a čije se članove zajedno u javnosti u proteklih tri i pol desetljeća vidjelo otprilike tri i pol puta, izjavila kako je ta večer “bila zajedničko putovanje kroz povijest grupe, posebice umjetničke veze između Björna i Bennyja”. Ili, kako je to prije dvije godine rekao Björn: “Uzeli smo stanku 1982. godine i to je trebala biti stanka. Ta stanka još traje i tako će i ostati. Nikad nas nećete više zajedno vidjeti na pozornici”. Sve do minule nedjelje, no vjerojatno je i to premalo da se ponovo zapali iskra novog rada Björna, Agnethe, Bennyja i Fride.