Nakon "Arsenala ljetne noći", "Zagrebačkog novog vala", "Vraćam se, Zagrebe, tebi", "Rock‘n‘Rolla u Zagrebu" i "Forevergreena", plato ispred središnje nacionalne kazališne kuće zaživjet će u ritmu devedesetih. Novo izdanje Ljetnih večeri Jutarnjeg lista i HNK u Zagrebu održat će se u subotu, 4. srpnja u 20.30, nastavljajući tako tradiciju ljetnih koncerata na kraju kazališne sezone koji su, kako je to lani lijepo definirala intendantica dr. sc. Iva Hraste-Sočo, "snažan simbol povezanosti kazališta s gradom kojemu pripadamo".
Svih ovih godina, počevši od 2021., ovaj glazbeno-scenski spektakl, bez obzira na temu, privlačio je tisuće ljudi koji su okupirali Trg Republike Hrvatske, a pjevanje uglas s izvođačima postalo je standard. U svom šestom izdanju, naslovljenom "Devedesete - godine koje pamtimo", očekuje se ista atmosfera.
Okupljeni umjetnici i suradnici svih ansambala HNK te glazbenici pod kreativnim vodstvom Ante Gele već rade na svojim numerama, koje su žanrovski šarolike jer upravo su takve bile devedesete - pop, rock, zabavna i dance glazba, sve je imalo svoju publiku i uz sve se plesalo i pjevalo. Ti hitovi postali su kultni, a neki od njih i danas su neizostavni dio radijskog repertoara, kao i onog koncertnog još uvijek aktivnih glazbenika koji su ih prvi iznijeli pred javnost. Sada će oni dobiti drugačije ruho jer na scenu i pred mikrofon nastupaju Iva Mihalić, Lana Barić, Dušan Bućan, Lana Ujević Telenta, Tvrtko Stipić, Jelena Perčin, Igor Kovač, Filip Vidović, Ivan Colarić, Marija Dražančić, Darijan Ivezić, baletani i balerine, uvijek silno simpatična ekipa scenskih radnika HNK,... a neka imena zadržat ćemo u tajnosti.
Nemaju lak zadatak jer trebaju interpretirati uspješnice Nine Badrić, Electro Teama, Psihomodo popa, Prljavog kazališta, Tajči, Parnog valjka, The Bastardza, Darka Rundeka, Sandija Cenova, Zadruge, Doris Dragović, ali i Arsena Dedića i Drage Diklića.
Mišo za sjećanje
Neki od izvođača već su izašli iz glumačke zone komfora, poput Dušana Bućana koji, upravo zahvaljujući prošlogodišnjem "Forevergreenu", jedva čeka da ponovno zakorači pred ljude i zapjeva.
- Da, već se dogodilo to jedno prekrasno iskustvo kad sam, moram priznati, stvarno uživao. Bio sam poprilično uzbuđen jer ipak se ne sjećam da sam baš pred nekoliko tisuća ljudi bilo što pjevao i bilo mi je stvarno napeto - govori Bućan.
U nizu pjesama koje je izveo, zbio se i jedan trenutak koji mu je posebno mio.
- Bila je pjesma Miše Kovača "Ako me ostaviš", a Gelo je došao na genijalnu ideju kako bi bilo super da mi to malo artistički izvedemo, odnosno samo Gelo na gitari i moja malenkost. I kaže on meni: "Čuj, gle, to ćemo lijepo okrenuti malo na naš umjetnički način i moraš ih navesti da svi zajedno pjevate, odnosno da oni pjevaju. Znaš da se ta pjesma tako pjeva" - priča glumac koji je Geli ironično zahvalio na "lakom" zadatku.
- Krene sve jako nježno i dođe onaj poznati refren. I ja: "Ako me..." i dignem mikrofon u zrak, a nekoliko tisuća grla u jedan glas zapjeva "...ooooostaviš". Koji dobar osjećaj! I naravno, ne bilo teško, zabrijem da sam ja Mišo, lijepo raširim ruke i pustim ljude da cijeli refren odrade, samo im dam neki uvodni takt. Dogovorili smo se da ćemo nakon jednog refrena stati, da će to biti to, ali vrag mi nije dao mira i rekoh hajmo još jednom - priča Bućan. Gelo ga je uz smijeh poslije pitao: "Ma kak‘, đubre jedno, kako si ga na silu izvukao?", a on mu je odgovorio da nije mogao takvu priliku propustiti jer mu se vjerojatno više nikada u životu tako nešto neće dogoditi.
Ovaj su put na repertoaru devedesete, a neke od pjesma koje će Bućan izvesti su "S vremena na vrijeme" Prljavog kazališta, "Na modrom nebu iznad Zagreba" Srebrnih krila te recital s kolegicom Jelenom Perčin "Kao mir" Boe i Josipe Lisac.
Duet sa šaptačicom
- S Gelom je lako raditi. On voli glazbu i uz njega se osjećaš sigurno čak i kada nisi. Uvijek se dogovaramo što i kako, što bi nam bilo zgodno. On ima svoje ideje, mi imamo neke svoje. Moram priznati da se baš veselim ovom repertoaru i bit će stvarno zanimljivo, u najmanju ruku - zaključuje Bućan.
Tenor HNK u Zagrebu Tvrtko Stipić prvi se put pridružuje ljetnom glazbeno-scenskom spektaklu i jako mu je drago jer ga je direkcija prepoznala kao jednog od sudionika iz ansambla Opere.
- Osobno poznajem gospodina Gelu otprije i dosta smo surađivali na nekim projektima. Zamolio sam ga da pjevam pjesmu gospodina Drage Diklića "Zagreb je najljepši grad" jer sam veliki štovatelj njegova rada, a pjesma je napisana 1994. tako da se uklapa u koncepciju 90-ih. Također, što me jako veseli, trebao bih u duetu s Marijom Dražančić, našom šaptačicom, otpjevati "Baklje ivanjske" - otkriva Stipić.
Za dugogodišnjeg člana Opere HNK u Zagrebu "Devedesete - godine koje pamtimo" neće biti samo izlet iz klasične glazbe jer kada ne pjeva u kazalištu, Stipić često nastupa s Tango Appassionatom i Paganini bandom, tako da ima dosta iskustva i u drugim žanrovima. Snimio je 2016. i nosač zvuka "Živjeti" u nakladi Aquarius Recordsa te 2021. "Ima dana" u nakladi Croatia Recordsa.
- U početku je teško mijenjati i stil i način pjevanja. Ja više nisam, nažalost, u mogućnosti pjevati prve uloge koje traže određene glasovne sposobnosti, tehniku, disciplinu i odricanja. No, s godinama pjevanja ipak steknete nekakvo iskustvo koja vam pomaže da se u svemu bolje snalazite - odgovara nam Stipić na upit koliko je komplicirano opernim pjevačima prebaciti se glasovno na, uvjetno rečeno, "obične" pjesme.
Njegovi glazbeni afiniteti u mladosti, a početkom 90-ih bio je student, bili su raznoliki. Slušao je sve što se tada slušalo od Dine Dvornika, Prljavog kazališta, Parnog valjka...
- Ma, sve mi je onda bilo dobro, kao mlad čovjek nisam niti imao formiran neki glazbeni ukus - uzvraća Stipić.
I danas zapjeva ili se raspleše uz drage mu pjesme "Dinamo ja volim" Pips, Chips & Videoclipsa, Lauferovu "Budi moja voda", "Divno je biti nekome nešto" grupe Latino, a sjeti se i "Bebe" Senne M te "Tek je 12 sati" E.T.-ja. Ostale su mu u lijepom sjećanju te neke od njih i danas voli zapjevati.
- Ja sam posljednja generacija onih koje su izlazili ispred Kavkaza. Onda je Kavkaz otišao u renovaciju i više se nismo vratili tamo. Došlo bi se ispred i čekala bi se neka informacija o privatnom tulumu ili ako nije bilo tuluma, išlo se po klubovima. Išao sam u Saloon, Kulušić, Best, Klub 88, a poslije u Đuru. Mislim da je onda Zagreb imao bogat i raznolik život. Znalo se točno koji dan se gdje izlazi i tko gdje izlazi. Klubovi su puštali određenu glazbu određenim danima, ma bilo je lijepo. Mobiteli su se tek pojavili, a i bez njih je sve štimalo - prisjeća se tog vremena Stipić.
Bijeg u svijet mašte
Šest godina mlađi Bućan u tom je razdoblju krenuo u srednju školu.
- Krenuo sam u slavnu Prvomajsku, u koju zapravo nisam niti htio ići, ali takav je bio splet okolnosti. Jedva sam čekao da to završim. Tada sam bježao u svijet mašte, a glazba je bila jedan od najboljih načina da pobjegneš u taj nestvarni svijet koji pruža puno prilika. Sjećam se da mi je tada grupa Prodigy bila apsolutna bomba. Obožavao sam ih. Slušao sam i dance, techno, ponešto rave glazbe. Rock mi je bio super, ali više neke pjesme iz 80-ih. Grunge mi nikada nije sjeo. A onda su se odjednom pojavile Majke koje su mi legle kao budali šamar. U svakom smislu: glazbenom, tekstualnom i izvedbenom. Tako da su to koncerti na koje i dan-danas idem - priča glumac.
A koje su pjesme iz 90-ih one uz koje se i danas raspleše kada ih čuje?
-Teško ćete pronaći nekoga iz tog vremena tko se na “Tek je 12 sati” malo ne raspleše. Tako i ja. Pokušavam nešto otplesati, samo da pritom ne slomim kuk. Pjesme iz 90-ih podsjećaju me na djetinjstvo koje je, nažalost, bilo obilježeno ratnim godinama. Rat je bio svugdje oko nas. Nismo morali biti na prvoj crti bojišta da bismo ga osjećali. Osjećao se na razne moguće načine i upravo su glazba i druženje bili naš izlaz iz svega toga. Način da nakratko ne mislimo na ono što se zbiva. Gledali smo MTV i maštali o Americi, o Europi koja je živjela nekim drugim životom, zabavljala se i uživala, dok smo mi prolazili kroz vrlo tešku priču. Nismo imali novca. Kao klinci nismo imali gotovo ništa. Roditelji su od svojih skromnih plaća pokušavali skupiti nešto kako bi nam omogućili barem malo normalnosti i kako ne bismo previše osjetili teret svega što se događalo. Bilo nam je nestvarno ono što danas vidim da mladi rade. Odu u klub, naruče litru viskija i zabavljaju se. Nama je to bilo nezamislivo. Takve smo stvari gledali samo u filmovima. To su, prema našoj predodžbi, radili ultrabogataši ili kriminalci, a mi nismo bili ni jedno, ni drugo. Mi smo se družili po kućnim tulumima. Okupi se ekipa, atmosfera je intimnija, možeš sa svakim razgovarati, plesati. Puštaš glazbu kakva ti odgovara, ništa nije pretjerano skupo i cijela atmosfera je ugodnija - uzvraća Bućan.
Volio je tulume tada, voli ih i danas, iako zbog malog djeteta i posla rijetko uspije otići na neki.
- Tada smo se puno družili. Mobitelji su došli krajem 90-ih. Dogovorio bi se susret na Trgu bana Jelačića, kod sata, Harmice ili negdje drugdje u određeno vrijeme. I onda bi se znalo dogoditi da nekoga čekaš pola sata ili sat vremena. Postojale su govornice pa bi nazvao kući i pitao: "Je li možda Krešo doma?". I onda čekaš i čekaš. Ali, sve je to imalo draž. Danas neki novi klinci stvaraju svoja sjećanja. Tako i treba biti. Ja se tih vremena sjećam s nostalgijom i s tugom. Međutim, upravo su me te godine oblikovale i napravile od mene osobu kakva sam danas. I proveo sam ih točno onako kako sam ih trebao provesti - zaključio je na kraju Bućan.
REPERTOAR:
"Zagreb je najljepši grad"
"Na modrom nebu iznad Zagreba"
"Ljubav za sve"
"Tvoje tijelo - moja kuća"
"Ja za ljubav neću moliti"
"Grane smo na vjetru"
"Kao mir"
"Apokalipso"
"Pet dana ratujem, subotom se zaljubljujem"
"Nema nje"
"Dođi"
"Prve kapi kiše"
"Vrijeme ljubavi"
"Malena"
"Hodala je pola metra iznad zemlje"
"Nogomet"
"Zlato"
"Mala Čiči"
"Tu noć kad si se udavala"
"Metak"
"Ja sam vlak"
"Beba malena"
"Good Boy"
"Šumica"
"Totalno sam lud"
"Nisi me bio vrijedan ti"
"Da ti nisam bila dovoljna"
"Moja domovina"
"Ti nemaš prava na mene"
"Bube su u glavi"
"Moj mali je opasan"
"Hajde da ludujemo"
"Iza ponoći"
"Wannabe"
"Everybody"
"Sve još miriše na nju"
"Laži me"
"Baklje ivanjske"
"Smijem se"
"Tvoja ljubav"
"Ruža hrvatska"
"Laku noć tebi, Zagrebe"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....