KULTNI LAIBACH O MELANIJI, SJEVERNOJ KOREJI I NOVOJ GLAZBI 'Trumpu bismo odsvirali našu verziju američke himne... da nas je zvao'

Kultni slovenski bend Laibach, poznat je po svojim provokativnim nastupima i analizi politike i ideologija kroz svoja djela, na istupe u javnosti, pa tako i intervjue, odgovara kao kolektiv. Ivan Jani Novak, član i idejni začetnik benda, gostuje uz Mortena Traavika, norveškoga redatelja i autora filma “Dan oslobođenja”, dokumentarca koji prikazuje Laibachov nastup u zatvorenoj državi Sjevernoj Koreji u nedjelju na Filozofskom teatru te slijedi prikazivanje filma. Laibach će u svibnju nastupiti u KD Vatroslav Lisinski, praćen Simfonijskim orkestrom RTV Slovenije, s programom “Naše pjesme, vaši snovi”.

Kako to da ste upravo zagrebački HNK odabrali za premijeru filma?

- Volimo ovo arhitektonsko zdanje i podupiremo Srećka Horvata u njegovim aktivističkim nastojanjima da dokaže da se veliki životni teatar danas odvija izvan kazališnog medija i stoga zaslužuje biti predstavljen i distribuiran i preko HNK.

O vašem koncertu u Sjevernoj Koreji prije dvije godine, prvom rock bendu koji je tamo nastupio, već se mnogo pisalo. Čega se sad, s odmakom, najviše sjećate?

- Lijepih djevojaka i žena, bio bi grijeh da to ne priznamo, i mnogih ostalih ugodnih i interesantnih ljudi.

Neki od vaših starih poklonika ostali su razočarani gostovanjem u Sjevernoj Koreji smatrajući da ste time htjeli postići efekt “na prvu loptu”. Što vam je bio glavni motiv odlaska?

- Da nastupimo u Sjevernoj Koreji, pa premda to bilo na prvu loptu. Drage volje ćemo se tamo vratiti i na drugu loptu.

Slijedi u svibnju koncert u Lisinskom. Što možemo očekivati?

- U principu će to biti Laibach koncert sa Simfonijskim orkestrom RTV Slovenije za zagrebačku publiku. Prošle godine smo s orkestrom odsvirali dva slična koncerta u Bruxellesu i Ljubljani, a ove godine taj ritual nastavljamo u Zagrebu. U Lisinskom ćemo predstaviti našu fragmentiranu obradu Griegove nedovršene opere - sage “Olaf Tryggvason” i autorsku simfonijsku suitu, rađenu po motivima lirsko-epske pjesme “Krštenje na Savici” slovenskog romantičnog pjesnika Franceta Prešerna. Predstavit ćemo još neke poznatije i manje poznate Laibach pjesme u simfonijskoj obradi, ali bez brige - neće to biti simfonijski-rock koncert u smislu Maksima Mrvice, i dalje će to biti Laibach.

Što se može, u odnosu na današnjicu, iščitati u Prešernovom epu “Krst na Savici” i nedovršenoj Griegovoj operi iz 19. stoljeća o krvavom početku kršćanstva u Norveškoj i Švedskoj?

- Krvavo pokrštavanje je za poganske narode i u sjevernoj i južnoj Europi značilo civilizacijsku i ideološku preobrazbu koja je zapravo s promocijom kršćanskih vrijednosti donijela začetak moderne države te kapitalizma kakvog danas poznajemo. Glavni likovi su osvajači kod Griega i konvertiti kod Prešerna, a vjera i religioznost predstavljeni su kao posredni elementi koji vode do stvarne, bitne poruke, koja se ogleda u tumačenju čovjekove egzistencije i problemu ljudske sreće. Religiozni kontekst pruža mogućnost za otvaranje nacionalnih, erotskih i egzistencijalnih problema. U oba epa, a posebno kod Prešerna, središnje je pitanje - pitanje ljubavi koja se zbog novih moralnih normi pokazuje kao nemoguća i ostaje neostvarena, odnosno može se djelomično prakticirati samo u prisilnom ideološkom kontekstu ljubav preko boga i religije ili kao vulgarna, kapitalska razmjena na tržištu.

U tu temu ulaze i izbjeglice, terorizam, zidovi?

- Da, bit će i tih “tradicionalnih”, odnosno “novokomponiranih” popularnih tema... Izbjeglice su bili glavni problem i našeg prošlogodišnjeg koncerta u europskoj prijestolnici. Izbjeglice su, izgleda, glavni razlog, da su se države počele opet formirati i dijeliti se sa - ovoga puta - konkretnim zidovima i žicama.

Taj je nastup u Lisinskom i posvetu Dana pobjede i Europe?

- Da, sve za ideju zajedničke Europe bez granica... Zar postoji primjereniji datum?

Što Laibachu znači da je Slovenka Melanija Trump prva dama SAD-a?

- Svakako je priča o Melaniji vrlo zanimljiva; bez sumnje je prva dama slovenskog porijekla u Bijeloj kući svojevrstan presedan koji nije u skladu s tradicionalnim američkim očekivanjima o tome tko i što bi trebala - po genealoškim kriterijima - zapravo biti prva dama Amerike. U tom kontekstu je značajno da Melanija Trump ne krije niti se stidi svojih nacionalnih korijena. Pitanje je samo, koliko dugo će ta zatvorenica Trumpovog zlatnog tornja izdržati u svojoj ulozi. Čini nam se da to možda neće potrajati tako dugo. A svima onima koji o Melaniji govore da je samo vrlo skupa prostitutka - odgovaramo: svi smo mi u ovom svijetu prostitutke.

Biste li nastupili na inauguraciji Donalda Trumpa? I što biste u tom slučaju izveli?

- Mnogi su nas zvali na tu inauguraciju, uglavnom su to bili neformalni pozivi na društvenim mrežama, a formalni poziv na žalost nismo primili. Svakako bismo spremno nastupili i u tom kontekstu. O programu još nismo razmišljali, ali bismo ispred Kapitola sigurno odsvirali našu verziju američke nacionalne himne.

Je li Trump najveći problem današnjeg svijeta?

- Takvog ga vole prikazivati mediji, presretni da su s njim dobili prvoklasnu zabavnu temu, koja će neko vrijeme i trajati. Trump je najveći problem samo po svom položaju i po činjenici da je na čelu najvećoj i po definiciji najagresivnijoj vojnoj sili na svijetu. No, svijet i globalni problemi Trumpa u osnovi ne zanimaju i ako mu njegova administracija i američka korporativna industrija svako toliko ne bi objasnila što su zapravo istinski globalni interesi velesile koju kao predsjednik vodi, on se sa svijetom uopće ne bi previše bavio.

Jednom ste vrijeme u kojem živimo nazvali - vremenom intenzivnog zaborava. Ispada da nas mir poglupljuje?

- Ne vjerujemo da nas mir nužno poglupljuje, ali učini nas manje osjetljivima jer sve te količine agresivnih informacija kojima nas mediji svakodnevno bombardiraju, samo neutraliziraju i eliminiraju svoju vlastitu težinu i značajnost. Pametna selekcija informacija je nužna, ali pitanje je da li je takav izbor uopće moguć, a da nas opet ne vodi prema određenoj zatucanosti i još većem poglupljivanju.

Što je to u našim glavama da nam je naci estetika - seksi?

- Hugo Boss, Coca-Cola, Fanta, Volkswagen, Ford, Kodak, IBM, Bayer, Siemens, Standard Oil, BMW... Sve te i mnoge druge kompanije svojim su proizvodima intenzivno podupirale nacizam i estetiku nacizma za vrijeme 2. svjetskog rata. Većina njih na tržištu i u našim glavama postoje i danas. Hugo Boss, jedan od najelegantnijih modnih dizajnera, sam je postao član naci stranke i zvanično je dizajnirao SS postrojbe i ostale vojničke uniforme njemačke vojske. Osim toga, čini se i kako je stara dobra dihotomija, dominacija i podčinjenost, koju su nacisti prakticirali deklarativno, još uvijek aktualna praksa u međuljudskim socijalnim, političkim i seksualnim odnosima. Tu se stvari nisu baš puno promijenile.

Hoćemo li, vrteći se u krug, opet doći i do trenutka kada se rađa novi Laibach?

- Nema potrebe, mi smo još uvijek ovdje, vrteći se u krugu i stalno se rađajući iznova.

Čemu su vas osobno godine naučile?

- Ničemu, možda samo tome da zapravo ništa ne znamo, ali se zbog toga još ne osjećamo kao Sokrat.