S nestrpljenjem se među ljubiteljima visoke umjetnosti iščekivao koncert letonske operne megadive Eline Garanče u Lisinskom, a ono što su posjetitelji u ponedjeljak od 20 sati dobili nadmašilo je sva očekivanja. Premda je već trideset godina u vrhu svjetske operne i koncertne scene, umjetnica je nevjerojatno svježa, u dobroj formi, ali i dalje raste svojim glasovnim mogućnostima, energijom, repertoarom i nevjerojatnom karizmom kojom zrači svaki njezin pokret i gesta. Ova otmjena dama sjevernjačke odmjerenosti i profinjene elegancije pokazuje da nije ohola i isključiva, već da je u stanju napraviti pravi moderni šou i zabaviti publiku. U trenutku se iz kraljica i nebeskih ratnica pretvori u vatrenu Ciganku kad je njezina omiljena uloga Carmen u pitanju ili pak pjesme popularnih španjolskih zarzuela, bez kojih ne može proći nijedan njezin opera gala program. Ovo je bio njezin treći koncert u Lisinskom: prvi je put 2013. nastupila uz Simfonijski orkestar HRT-a i kolegu tenora Ho-yoon Chunga, te kao i sada, pod vodstvom njezina životnog i profesionalnog partnera, britanskog dirigenta gibraltarskih korijena Karela Marka Chichona, nakon čega je 2016. održala vokalni recital samo uz pijanista Malcolma Martineaua. Sada je, ponovno pod suprugovim dirigentskim vodstvom, nastupila uz jedan hrvatski orkestar, ali samostalno, kao jedina pjevačica. Bio je to Riječki simfonijski orkestar, dakle, orkestar Riječke opere HNK Ivana pl. Zajca koji rijetko gostuje izvan matičnoga kazališta, a itekako ima što pokazati.
Zasjenio prethodne
Ovaj je Garančin koncert intenzitetom i bravuroznošću zasjenio prethodna dva prije pandemije. Čuje se da su oboje, i pjevačica i dirigent, u međuvremenu intenzivno radili na sebi; da su ozbiljni radišni ljudi koji ne miruju na lovorikama već se neprestano usavršavaju i profesionalno rastu, a zajednički im život s dvije kćeri omogućuje sigurnu luku, zdravo obiteljsko okruženje i priliku za zajednički rast. Njihova je neupitna ljubav izvirala iz svakog tona glazbe izvedene na podiju Lisinskog (idealno za početak tjedna u kojem nas očekuje Valentinovo!) u suradnji s Riječanima koji su zvučali poput Berlinske filharmonije, bravurozno, srčano, energično i nadasve motivirano samim kontekstom izvedbe. Maestro Chichon poslao je proteklih tjedana u Rijeku svojega suradnika da sve s orkestrom detaljno proradi po njegovim uputama, a onda je sam došao na nekoliko posljednjih proba napraviti završni "glanc".
Bila je to istodobno prigoda da nakon niza godina čujemo taj orkestar u akustici Lisinskog i doživimo ga u punom svjetlu svih dionica, s njegovim najvećim adutima oboa, violina i čela. Rezultat je to višegodišnjeg sustavnog rada s vrhunskim dirigentima, počevši od Finca Villea Matvejeffa prije sada već deset godina, sve do Nijemca Valentina Egela koji je nakon pet sezona provedenih u ulozi riječkog šef-dirigenta nedavno postao i ravnatelj Riječke opere. Pokazali su se sasvim na razini besprijekorne Garanče i žustrog Chichona koji su vatrenim interpretacijama doveli Lisinski do usijanja. Ali dvorana, začudo, nije bila sasvim puna (premda ipak skoro da jest), ali oni koji su došli bili su neupitno gorljivi obožavatelji Garančine umjetnosti. Svaki su njezin nastup popratili ovacijama, sve do kraja kada se cijeli auditorij digao na noge i izmamio čak tri dodatka. Prvi put koncert klasične glazbe ovakvih razmjera organizirala je tvrtka Finplan d.o.o. što je rijedak primjer privatnog mecenarstva u toj vrsti visoke umjetnosti u Hrvatskoj. Ulaznice su se prodavale u rasponu od 60 do 130 Eura, zbog čega dvorana nije bila rasprodana. Kako nije bilo tiskanih programskih letaka publika je program mogla čitati jedino preko pametnih telefona u rukama, pa bi svi svako malo u mraku netko palio svoj zaslon da vidi što sluša.
Napunili baterije
Unatoč tome, nema tko se nije odlično zabavio, oplemenio, napunio baterije pozitivom i duhom iskonske dive u stilu Marije Callas našega doba, iz prve ruke doživio ponašanje i ophođenje prave dame. Bilo ih je iz raznih dijelova Hrvatske i susjednih zemalja jer se nastup ovakve dive ne propušta. No iza njezina blještavila stoji krvavi svakodnevni cjeloživotni rad, odricanja, treniranja i čuvanja glasa, tog najkrhkijeg instrumenta koji prvi nastrada kad nešto fizički ili mentalno nije kako treba biti. Operni gala koncerti rijetko se održavaju samo s jednim pjevačem; obično ih dijele dvoje, troje ili četvero po glasovima različitih registara. No, ovo je istodobno večer i orkestra koji se iskazao u jednakom broju samostalnih stavaka; maestro Chichon znalački slaže program orkestralnih brojeva i arija naizmjence, dramaturški u gradaciji intenziteta sve do kraja, kako bi svoju Elinu sačuvao od pretjeranih vokalnih napora, a opet dao dramaturšku dinamiku večeri. Program je počeo bombastičnom uvertirom iz Glinkine opere "Ruslan i Ljudmila", a prva je Garančina arija bila ona Ivane Orleanske iz istoimene opere Čajkovskoga.
Ruski je jezik i glazba odraz njezinih početaka u Sovjetskom Savezu gdje je kao Letonka u Rigi odrastala na najboljim zasadama glazbene pedagogije i vokalne tehnike kojom ju je podučavala njezina majka, slavna pjevačka pedagoginja Anita Garanča (taj je obiteljski moment od velike važnosti u njezinoj karijeri). Uslijedio je poznati "Intermezzo" iz Massenetove opere "Taida", gdje je zasjala muzikalnost na violini solo riječkog koncertnog majstora, Ukrajinca Antona Kyrylova, na što se lijepo nadovezao Garančin operni hit, "Moje se srce otvara na tvoj glas", koju Dalila pjeva Samsonu u prvom činu opere "Samson i Dalila" Camillea Saint-Saënsa. Vrlo delikatno, prirodno, slatko i mekano otpjevala je ariju punu mistične privlačnosti, što su razdrmale istočnjačke melodije i ritmovi u stavku Baccanale iz iste opere u znaku puhača i udaraljkaša. Prvi dio večeri zaključila je arijom iz opere "Kraljica od Sabe" još jednog obožavanog Francuza, Charlesa Gounoda, otkrivši postupne gradacije glasa u raskošnom, pastoznom tonu punom alikvota. Prvi je dio koncerta otpjevala u plavoj baršunastoj haljini, dok se u stanci preodjenula u žarkocrvenu svilu, izmamivši uzdahe već na prvom izlasku pred orkestar, jer ta umjetnica i svojim bojama i krojevima odijevanja odražava atmosferu i karakter glazbe koju pjeva.
Drugi je dio bio u znaku Španjolske, s uvodnim stavcima u ritmu španjolskog plesa pasodoble iz opera kod nas nepoznatih skladatelja s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće (Pascual Marquina Narro, Santiago Lope i Manuel Penella), što je bila vatrena predigra cijelom bloku ulomaka iz Bizetove opere "Carmen" s kojom je Garanča napravila svjetsku karijeru. Do kraja koncerta više nije silazila sa scene, sjedeći na stolici uz rub scene pred publikom kad nije pjevala, uživajući u glazbi kojom je ravnao njezin suprug. Najprije je predstavila svoj raritet: nastupnu ariju naslovne junakinje u prvoj verziji partiture koju nijedna mezzosopranistica Bizetova vremena nije mogla svladati pa ju je morao izbaciti i zamijeniti novom, jednostavnijom, koja je ostala do danas. Prva verzija habanere je "L‘amour est un enfant de bohême", teška arija zakučastih skokova na prijelazima koji Garančinoj vokalnoj agilnosti ne predstavljaju nikakav problem. Uslijedili su hitovi Séguidilla i Habanera (L‘amour est un oiseau rebelle, "Ljubav je divlja ptica", umjesto "Ljubav je boemsko dijete", kako kazuje tekst prve verzije), kao i tercet s kartama (En vain, pour éviter) iz trećeg čina (ali bez Frasquite i Mercedes, samo s dionicom "Carmen"), te "Ciganske pjesme" iz drugog čina u prizoru kod krčmara Pastije. Predivne su njezine sopranske visine, ali i baršunaste dubine, ujednačenost glasa u svim razinama, ali i glumačka i plesna spremnost za scensku interpretaciju čak i u koncertnom formatu. Sve treperi postupno u gradaciji izraza i nije moglo stati samo na "Carmen", već je publika ovacijama izmamila tri dodatka: romancu "Carceleras" iz zarzuele "Las hijas del Zebedeo" Ruperta Chapija, nakon čega se prvi put pjevačica riječima obratila publici zadavši joj zadatak pogađanja sljedeće skladbe koja je bila popularna pjesma "Granada" Agustína Lare, da bi strastvenu večer okrunila napolitanskom kanconom "Marechiare" Francesca Paola Tostija. Bio je to koncert za pamćenje, a vjerujemo da je to lijepa priča jednog dugog prijateljstva između Garanče, Chichona, hrvatskih orkestara i zagrebačke publike, te da nećemo morati dugo čekati za nastavak, četvrti, peti i šesti dolazak ove operne zvijezde u Zagreb.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....