Otkako su se u Nashville doselili Jack White i Dan Auerbach, a prije toga smo upoznali i Lambchop, nikome ne bi trebalo biti čudno ako iz prijestolnice country glazbe dolazi i razna druga muzika jer u njoj ima više od 150 barova, klubova i dvorana u kojima nećete čuti country.
Tako je u Nashville iz države Ohio stigao i Aaron Lee Tasjan (34) iz grupe Semi Precious Weapon čiji je debi producirao Bowiejev producent Tony Visconti, a koji je koncem prve dekade ovog stoljeća svirao solo gitaru u New York Dollsima. Kroz te suradnje je prikupio raznih iskustava, no tek njegova suradnja sa Seanom Lennonom, a potom i Tomom Pettyjem navodi na to zašto Aaron Lee Tasjan na trećem albumu zvuči kao da su kod Jeffa Lynnea na produkcijski tretman došli Paul McCartney i Ray Davies pa i spomenuti Petty. Ako je na "Silver Tears" bespotrebno prtljao s countryjem, a na "Karma For Cheap" bio razapet između Eltona Johna i Davida Bowieja, sada je Aaron sentimentom, nekim aranžmanskim rješenjima i ponajprije smislom za melodije ne samo stilski blizak spomenutim liderima Beatlesa, Kinksa i šefu The Heartbreakersa nego i podjednako uvjerljiv.
Ovako efektne i sjajne, pitke i nenametljive, ukusne i sočne pop-rock albume malo tko danas zna osmisliti i snimiti, no današnje radio postaje neće ni htjeti ni znati Tasjanove pjesme prometnuti u hitove.
Aaron Lee Tasjan
Kako bi zvučali Paul McCartney i Marc Bolan da žive i djeluju u Nashvilleu?
Ovako efektne i sjajne, ukusne i sočne pop-rock albume kao što je "Tasjan! Tasjan! Tasjan!" malo tko danas zna osmisliti
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....