BACKSTAGE REPORT

JUTARNJI NA TURNEJI S PARNIM VALJKOM 'Odbijamo sponzore koji bi diktirali kako da sviramo, nema kompromisa, nikad nismo jurili samo za novcem'

 Sašo Radej /
 

Ovo je jedna od boljih, ako ne i najbolja koncertna sezona ne samo u Hrvatskoj, nego u čitavoj regiji - s ovime će se složiti mnogi, pogotovo oni koji su u 2017. u šali znali reći “radim i dobivam plaću samo da bih išao/la na koncerte”. A kad te k tome na dugoočekivani nastup u Ljubljanu pozove Parni valjak, to se nipošto ne odbija!

Ako je možda i bilo skeptika, koji su samo pet dana prije legendarnog zagrebačkog benda u Areni Stožice gledali spektakularnog Nicka Cavea i njegove The Bad Seeds te se pitali može li ista dvorana doživjeti sličnu vrstu euforije, ali na domaći način, Parni valjak definitivno ih je uvjerio da nimalo ne kaska za velikim svjetskim zvijezdama, kako u produkcijskom, tako i u glazbenom smislu. Jer upravo je taj hrvatski rock-bend, koji suvereno vlada scenom već 42 godine (uz male stanke), uspio - baš poput Cavea, čiji duh kao da je još i u subotu lebdio nad Stožicama - rasprodati 8000 ulaznica i napuniti ljubljansku Arenu do posljednjega mjesta.

Skromni dečki

A da su uz zvjezdani status ostali skromni i pristupačni, dečki iz Parnoga valjka pokazuju i dokazuju na svakom koraku. Ne samo da su nam organizirali prijevoz do Ljubljane, nego su nas ondje i ugostili kao da smo mi sami zvijezde (barem smo se tako osjećali u njihovu društvu). Nakon što su nas počastili večerom u hotelu u kojem su odsjeli, sat i 15 minuta prije početka koncerta, bez minute kašnjenja, točni kao švicarski sat, s konvojem njihovih automobila krenuli smo prema Stožicama.

Frontmen Aki Rahimovski vozi se s nama i dok potiho svira radio sam sa svojim mislima priprema se za nastup pred 8000 vjernih obožavatelja. Atmosfera je opuštena i u backstageu - pregledava se playlista, “naštimavaju” se slušalice, popravljaju garderoba i šminka, tu i tamo zapali se koja cigareta jer treme, priznaju dečki, ima i nakon tisuća odrađenih gaža u četiri desetljeća karijere.

Sašo Radej
Naša novinarka s bendom u backstageu uoči koncerta u Stožicama kojim je Valjak dokazao kako amtosferom i produkcijom uopće na zaostaju za stranim zvijezdama

- Čovječe, pa svirali smo mi i u sportskoj dvorani u kojoj je bilo jedva 200-tinjak ljudi! Publiku nikada ne smiješ iznevjeriti, to je zlatno pravilo - govori nam Husein Hasanefendić Hus, osnivač Parnog valjka, skladatelj, tekstopisac i gitarist u bendu.

Njegov pristup glazbi svih ovih godina nije se nimalo promijenio - pozitivna nervoza prije izlaska na pozornicu, bio to intimni, manji klub ili velika arena, samo pokazuje da je glazbeniku iskreno stalo do onoga što radi, objašnjava nam. Prije nego što će se ukazati fanovima koji ih nestrpljivo čekaju, “bacamo oko” na dupkom pune Stožice - pozornica izgleda veličanstveno, golemi videozid i dva videopanela, jedan s desne, drugi s lijeve strane, standardna je to scenografija koja se sastavlja puna dva dana prije koncerta ove velike 2u1 turneje Parnoga valjka.

I brojke su impresivne - bend uvijek prati ekipa od osam ljudi, ali ovaj put o kompletnoj opremi i glazbenicima brine se njih 35. Valjak, kažu nam dečki koji putuju s njima, sa sobom vozi čak četiri tone instrumenata, a za koncerte poput ovoga u Ljubljani to bude i dvostruko više! Ništa se ne prepušta slučaju. No, nepredvidive situacije ponekad se, ni uz sve mjere opreza, jednostavno ne mogu izbjeći - tako su se ovaj put, nekoliko sati prije početka svirke, pojavili problemi s Hammondom, ali uz pomoć prijatelja benda iz Ljubljane sve se ekspresno riješilo.

I onda su se napokon ugasila svjetla. Arenom se prolomio gromoglasan pljesak, dečki se penju na pozornicu. Koncert počinju pjesmama “Za malo nježnosti”, “Stvarno nestvarno” i “Ivana”.

Laganica pa dernek

- Mi to volimo tako, krenemo polako, a onda slijedi dernek, pravi show, eksplozija energije - šali se ekipa koja sa strane, tik uz pozornicu, budno prati da sve prođe u najboljem redu. Parni valjak je, rekao nam je Hus prije koncerta, na ovoj turneji htio objediniti akustični izričaj i elektriku, to im je bio izazov, postaviti sve na svjetsku razinu, u čemu su i uspjeli.

- Budimo iskreni, danas je općenito teško napraviti turneju na ovim prostorima, nije to samo problem Hrvatske, nego čitave regije. Ljudi ovdje i dalje misle da naši glazbenici ne mogu parirati, stati uz bok stranim izvođačima. To se, na kraju krajeva, vidi i po cijenama ulaznica za domaće koncerte - ovim riječima Hus nam je iznio vlastito viđenje trenutačnog stanja na estradi.

Ipak, Valjak se itekako potrudio da u njihovu slučaju stvari budu barem malo drugačije. Tako su na pozornici u Ljubljani ugostili našeg cijenjenog i hvaljenog saksofonista Igora Geržinu, gudački kvartet i udaraljkaša iz Cubisma, a hit “Molitvu” s Akijem je izvela mlada slovenska pjevačica Neisha.

Nižu se stare i nove pjesme, a 8000 ljudi pjeva uglas s frontmenom. Negdje na polovici koncerta, s prvim taktovima “Nedjelje”, postaje nam jasno koliko je zapravo Parni Valjak “velik” u susjednoj Sloveniji - Aki je definitivno izrastao u legendu, baš poput Mate Miše Kovača - samo njegovo pojavljivanje na pozornici baca publiku u potpuni trans, a on, komentirali smo poslije u backstageu, čak ne mora ni podignuti ruke u zrak kao Mišo da bi se Stožice “zatresle”.

Sašo Radej

Rahimovski je pravi dokaz da se “otrov čuva u malim bočicama” - i u 63. godini “puca od energije”, neumorno skače i animira fanove, tek se tu i tamo, dok bend svira neku laganiju pjesmu, na trenutak odmori i sjedne na stolac. Svirka je trajala gotovo puna tri sata, Valjak je izveo čak 32 pjesme, a na bis se, na zahtjev raspamećene publike, vraćao dvaput. Veliki finale uz “Gledam je dok spava”, “Jesen”, “Godine” i “Sve još miriše na nju” nikoga nije ostavilo ravnodušnim. Sličan scenarij sad s jednakim žarom i nestrpljenjem čeka i zagrebačka publika - grandiozna završnica uspješne “2 u 1” turneje rezervirana je za 1. prosinca, a sudeći prema interesu za ulaznice, samo je pitanje dana kad će se i naša Arena rasprodati.

- Sve što se tiče ove turneje napravili smo sami, ništa nismo htjeli prepuštati organizatorima. Veliki je to financijski rizik, ali mi smo oduvijek bili bend koji ne gleda isključivo na novac. Davno smo prošli fazu kompromisa, na takvo nešto danas više ne bismo pristali. Naravno da je na početku karijere bilo drugačije, borili smo se za svoje mjesto na sceni, kao i svaki drugi glazbenik, ali sad zbilja možemo reći da smo sami svoji šefovi - govori nam Hus. Otvoreno kaže i kako bend danas bez pardona odbija kojekakve sponzore koji žele diktirati i na bilo koji način uvjetovati kako bi njihove svirke trebale izgledati.

Publika ih nosi

- Bilo je situacija kad su neki zahtijevali da se na ekranu iza nas, dok mi nastupamo, prikazuje njihov promotivni materijal. To jednostavno ne dolazi u obzir. Ma da sam pristajao na takve stvari, a bilo je i želja da zbog nečijeg hira prepravljam vlastite tekstove, danas bih vjerojatno bio jako bogat čovjek, ovako sam malo siromašniji, ali puno sretniji - šali se Hus. Osnivač Parnoga valjka često zna reći da je život glazbenika sličan sportaševu - nitko u bendu više i ne broji koliko su puta nastupali pod temperaturom, na injekcijama, tabletama, blokadama…

- Namećemo si određeni tempo, ali jednom kad iziđeš na pozornicu, publika te jednostavno nosi, baš tako bilo je i u Ljubljani. Osjetiš tu pozitivnu vibru od obožavatelja i to ti u sekundi napuni baterije i da ti neki novi, mladenački polet i energiju - slažu se zagrebački rokeri. Ipak, i dalje su, kaže Hus, sami sebi najveći kritičari.

- Bez obzira na naš dugogodišnji staž, još nam se nije dogodio koncert nakon kojega smo si rekli ‘ovo je bilo genijalno’. Uvijek može bolje, to je naš moto i misao vodilja. Konstruktivne kritike uvijek su dobrodošle, a najbolje smo, tamo negdje na početku karijere, dobivali od pokojnog Dražena Vrdoljaka. Znao nas je ‘uništiti’, ali upravo nam je to, pogotovo meni osobno, najviše pomoglo da radim na sebi i tjeram se da budem što bolji - objašnjava nam Hasanefendić.

S obzirom na njegovo javno odrastanje, naravno da ima nekih pjesama i stihova koje bi, kaže, najradije zauvijek izbrisao, ali sumnjamo da bi se obožavateljima to svidjelo. Nakon spektakularne svirke u Stožicama, dečki iz Valjka priuštili su si malo slavlje u Ljubljani, ali vremena za odmor ipak nema. Već su u utorak ponovno na probama kako bi zagrebačko finale turneje 2u1 opravdalo visoka očekivanja njihovih domaćih fanova.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 01:37