I u glazbi, ako želiš biti ispred svih, moraš biti iz Velike jabuke

Velika jabuka nije samo rađala velike pop zvijezde poput Sinatre ili danas Lady Gage, nego i značajne avangardiste koji su mijenjali povijest popularne glazbe. Čak je i Dylan morao doći u New York da bi uhvatio priključak s metropolizacijom ruralne folk glazbe, a New York je od kasnih 60-ih de facto postao simbolom avangardnog u rocku i to je ostao do danas.

Idući mjesec imat ćemo prigodu uživo vidjeti i čuti četiri velika imena njujorške rock avangarde stasala u 80-ima, 90-ima i prvoj dekadi 21. stoljeća. To su redom Swans, Blues Explosion, TV On The Radio i Animal Collective.

Teški, bučni - ekstremni!

Swans, osnovani 1982. godine, postali su ključno ime njujorške no wave scene ranih 80-ih, simboli post-punk avangarde te začetnici noise-rocka. Postali su kultno ime underground rocka, ekstremno agresivan, težak i bučan bend spram kojeg su čak i velika imena teškometalnog rocka zvučala meko poput pahuljica. Abrazivan ritam bubnjara Jonathana Kanea i Rollija Mossimana, raskomadani rifovi gitarista Normana Westberga te nasiljem, seksom i bijesom opsjednuti Michael Gira, čijem je dubokom vokalu nešto kasnije pridužen nježniji glas pjevačice i klavijaturistice Jarboe, nisu bili jedino oružje Swansa. Ispod monolitnog sloja buke skrivala se poetična, meka jezgra koja je isplivala na površinu na dvostrukom albumu “Children Of God”. Nakon dvanaestak godina pauze unutar koje je Michale Gira u Zagrebu gostovao kao otac freak-folk scene, Swans su se na scenu vratili u nešto izmijenjenoj postavi i bez Jarboe, ali i s moćnim folk-blues/noise-rock albumom “My Father Will Guide Me A Rope To The Sky”.

Oni znaju sve tajne

Nema baš tako mnogo bendova za koje se može ustvrditi da poznaju aposlutno sve tajne rock’n’rolla, no na bilo kojoj takvoj listi Blues Explosion morali bi biti jako, jako visoko. Posebice kad su posrijedi live nastupi ovog trija koji je pronašao najkraću moguću vezu između bluesa i punka. Postmodernistički nastrojeni Jon Spencer, Russell Simmins i Judah Bauer zapravo su rastočili blues na najmanje moguće sastavne dijelove da bi ih potom složili u neku novu, avangardnu, pohotnu uzbudljivu, anarhičnu strukturu. Iako su blues pankerski izvrnuli naglavačke, Jon Spencer Blues Explosion na antologijskim albumima poput “Extra Width” i “Orange” došli su suštini bluesa bliže negoli mnogi tradicionalni bluesmeni. Usto, Spencer je jedan od najseksepilnijih šoumena rock’n’rolla koji zanat kao da je izučio kod Elvisa.

Agilni Mate Škugor s nepogrešivim njuhom za buduća velika imena (avangardnog) rocka, Animal Collective je doveo u Zagreb dva mjeseca prije negoli su mnogi američki i britanski magazini koncem 2009. apostrofirali njihov osmi album “Merriweather Post Pavillion” kao jedan od najboljih te godine.

Psihodelija 21. stoljeća

Premda osobno nisam previše oduševljen eksperimentalnim i psihodeličnim rockom Animal Collectivea, moram priznati da se veselim ovome koncertu jer dijelovi njihove glazbe doista jesu inovativni, začudni, suludi i poput ponovog osmišljavanja onoga što su psihodelični rokeri s konca 60-ih počeli osmišljavati uzduž zapadne obale SAD-a, ali i u Velikoj Britaniji.

Američki Radiohead

Bruklinški TV On The Radio još nisu dosegli popularnost Radioheada, ali gotovo su jednako spominjani kad se raspravlja o eklektički nastrojenim prosvjetiteljima rocka. TV On The Radio imaju zdravu potrebu ispitati dokle sežu granice rocka, širiti horizonte i spajati naizgled nespojive stilove. Netom objavljeni album “Nine Types Of Light” možda nije uvjerljiv kao prethodna tri, no teško je ne poštovati pa i ne voljeti bend čiji članovi - producent Dave Sitek, pjevač i “stručnjak za loopove” Tunde Adebimpe, gitarist Kyp Malone te Gerard Smith i Jaleel Bunton - s lakoćom pronalaze tajne veze izmđeu Princea i Pere Ubua ili Funkadelica i The Falla, primjerice. Jedino pravilo koje slijede je da nema pravila i granica. Pravi njujorški bend za 21. stoljeće.