FOTO, VIDEO: ALEKSANDAR DRAGAŠ Nadbrijavanje bendova na Velesajmu, tragom Fiju Briju, pred više od 2000 ljudi dnevno

U obilju festivala, od klupskih do stadionskih, od jazza i bluesa do rocka i dancea, dvodnevna Brijačnica na Zagrebačkom velesajmu u organizaciji Tvornice kulture neće stvoriti dramatičnu razliku kakvu je tijekom 90-ih stvorio Fiju Briju kad smo kuburili s rock koncertima i klubovima, ali na tom tragu nije počinjena ni šteta. Dapače, 2000 ljudi u petak koji je nakon Superoperatera, Repetitora i Majki zaključila Disciplin A Kitschme, a toliko i u subotu koju su zatvorili Partibrejkersi, ukazuje da je termin dobro pogođen, kao i odabir bendova premda smo većinu njih posljednjih godina imali prigodu vidjeti i čuti barem nekoliko puta i to ne samo u Zagrebu.

Stoga većih iznenađenja nije bilo, ali je bilo dobre zabave koja je u subotu započela dinamičnim zagrebačkim duom Yellow Buzz koji na tragu The White Stripesa, donekle prekasno u odnosu na svijet, ipak donosi dodatnu živost na domaću rock scenu na kojoj baš izvođači s tekstovima na engleskom jeziku ponajbolje barataju ovim ili onim glazbenim stilovima. U svakom slučaju, Yellow Buzz su bili mnogo zanimljiviji i čvršći od blijedog i anemičnog belgijskog garage-rock sastava Black Box Revelation prije kojeg su M.O.R.T. iz Sinja potvrdili autorsku kapacitiranost i veliki odmak od uobičajene dalmatinske glazbene scene, no bila je zamjetna i nefokusiranost zbog koje ti momci povremeno zvuče poput nedovoljno dozrelih hibrida Goribora, ali i Majki i Pipsa.

Pitanje je hoće li M.O.R.T. dosegnuti status spomenutih kao što su u prvu ligu uspjeli ući Kawasaki 3p koji su prije Partibrejkersa održali još jedan furiozan set uz podršku tri puhača. Atmosfera s nogometnih tribina, i to engleskih gdje nogomet još ima nekog smisla, snažno je pogonsko gorivo za zahuktalu rock, funk, punk i ska mašinu Kawasakija nakon kojih su nešto prije ponoći izašli Partibrejkers.

EPH

Rekao bih da Cane i Anton s trojicom kompanjona na basu, bubnjevima i za još jednom električnom gitarom nisu bili uvjerljivi kao kad sam ih posljednji put gledao u Tvornici i Močvari, ali daleko od toga da je njihov nastup bio previše rezerviran ili nedovoljno žestok. Naprotiv, bilo je to solidno finale “Brijačnice” čiju bi “dvodnevnu dozu nadbrijavanja” s nekim drugim imenima na istom mjestu mogli dobiti i koncem siječnja iduće godine. Pitanje je tek mogu li Pozitivan koncert u studenome i Brijačnica u siječnju održavati visok standard izvođača i posjećenosti, a da se imena iz Hrvatske i (njezinoj novoj vladi mrske) regije na tim festivalima ne ponavljaju do mjere nakon koje publika za njima počinje gubiti interes. Za sada te opasnosti nema, no moglo bi je biti ako se ne ubrza etabliranje novih rock izvođača što je još jedna od važnih uloga festivala poput Brijačnice, a koju Pozitivan koncert već godinama uspješno obavlja.