Srbijo, jesi li spremna za budućnost?”, glasio je jedan od prvih slogana novosadskog Exit festivala. Bilo je to 2002. godine, a Exit je u međuvremenu postao jedan od ključnih europskih festivala, koji su prepoznali ne samo strani mediji poput BBC-a i CNN-a koji su o njemu izvještavali kao o jedinstvenom fenomenu u post-miloševićevskoj Srbiji, već i publika. Ovogodišnje izdanje bilo je najuspješnije u povijesti: s 200 tisuća posjetitelja nadmašena je prošla godina za čak 40 posto, a zamjetan je bio i puno veći broj gostiju iz regije. O razlozima uspjeha, brendiranju Exita i njegovoj ulozi festivalskog lidera regije porazgovarali smo s predsjednikom upravnog odbora i jednim od osnivača Exita, Dušanom Kovačevićem.
- Ovogodišnje izdanje nadmašilo je sva naša očekivanja. Smatramo da je dobar rezultat kombinacija novih i atraktivnih bendova, kao što su Atoms For Peace, s provjerenim zvijezdama koje su popularne u našoj regiji, kao što su David Guetta, Snoop Dogg, Prodigy, Nick Cave... Ove godine smo se dosta fokusirali na regiju i to će biti jedna od odrednica Exita u budućnosti.
Godina promjena
• Bojan Bošković, jedan od osnivača festivala, u međuvremenu je istupio iz organizacije, no svojevremeno je predlagao jednogodišnju pauzu Exita radi uvođenja promjena. Vi ste bili protiv toga, što se sada pokazalo kao dobra odluka. Zašto ste uopće razmišljali o pauzi?
- Pretpostavljam da je pauza bila predlagana zato što su zadnjih godina festivalska izdanja sličila jedno drugome... ove godine smo dosta toga promijenili, a slogan “R/evolucija” bio je tu da podsjeti na društvene korijene festivala, ali i na to da je nužno svake godine mijenjati festival kako bi ga publika svake godine iznova otkrivala.
• Prošle godine činilo se kako se festival neće ni održati; naime pojavila se neslužbena najava Ministarstva kulture Republike Srbije da se Exit ne bi trebao financirati iz državnog proračuna jer ima dovoljno jake sponzore da se sam financira. To je podržala i nezavisna kulturna scena koja se smatrala zakinutom.
- Svakih nekoliko godina kruže glasine da država ne bi trebala podržavati Exit, no u Novom Sadu vlada konsenzus da je Exit vrlo bitan za sam grad: ono što dobije od države Exit vrati stostruko kroz priljev inozemnih turista i potrošnju koju oni ostvare. Za vrijeme Exita u Novom Sadu ostane oko 15 milijuna eura, tako da Exit predstavlja jednu od najisplativijih investicija u državi.
• Od 2000. do danas u Novom Sadu su se izmjenjivale brojne stranke: od demokrata, preko radikala, pa do Srpske napredne stranke koja je trenutno na vlasti. No, podrška koju su davali Exitu bila je jedna od rijetkih stvari koja je ujedinila sve političke opcije?
- Kroz Novi Sad su zaista prodefilirale doslovno sve političke opcije koje postoje na srpskoj sceni i iako je bilo u nekim trenucima pokušaja gašenja festivala, čak i hapšenja čelnih ljudi, uključujući i mene, Exit je nadrastao ta međustranačka prepucavanja i izrastao u stvar od općedruštvenog značaja.
• Što kažete na kritike da Novi Sad nema infrastrukturu potrebu za održavanje tako velikog festivala?
- Jedini ozbiljniji problem s kojim se mi susrećemo je nedostatak dovoljnog broja niskotarifnih letova za Beograd, za razliku od Budimpešte, Ibize ili neke druge festivalske destinacije. Taj problem rješavamo tako što organiziramo autobusni prijevoz iz okolnih gradova.
Nacionalno brendiranje
• Iz kojih zemalja dolazi najviše inozemnih gostiju?
- Prednjače Britanci i Nizozemci.
• Kolegica iz Srbije, novinarka Popboksa, iznijela mi je zanimljivu tezu po kojoj je pored Novaka Đokovića Exit jedna od rijetkih pozitivnih stvari koja se dogodila u Srbiji u zadnjih desetak godina. Je li Exit najpoznatiji srpski brend i koliko on znači za državu?
- Mogu samo citirati novinara britanskog The Economista koji je rekao da kada bi Srbija cijeli svoj budžet potrošila na PR ne bi učinila ni blizu koliko su učinili Novak Đoković i Exit. Kultura i sport najbolji su ambasadori jedne zemlje i ne postoje PR kampanje koje mogu učiniti ono što mogu napraviti iskreni i originalni projekti.
• Ove je godine na Exitu održana i konferencija o nacionalnom brendiranju. Do kakvih ste zaključaka došli?
- Konferencija je bila organizirana na dan rođenja Nikole Tesle, jednog od omiljenih domaćih brendova kako u Srbiji tako i u Hrvatskoj, a cilj konferencije bio je raspraviti taj problem imidža koji ima ne samo Srbija nego i čitava regija, s obzirom na to da se Balkan i dalje u svijetu tretira kao područje u kojem se stalno vode neki ratovi. Pitanje imidža važno je kako bi se povećao ne samo opseg stranih investicija, već i broj dolazaka turista.
Procjena rizika
• Ima li Exit konkurenciju na ex-Yu prostoru?
- Exit je festival sa preko 20 pozornica koji okuplja ogroman broj ljudi i kao takav mislim da nema konkurenciju, ako se to uopće može nazvati konkurencija jer su to sve naši prijatelji i partneri. Publika svake godine izabere Exit u Top 10 velikih europskih festivala, među kojima se nalaze i festivali poput Szigeta, Roskildea, Glastonburyja... koje ja ipak ne bih nazivao konkurencijom, nego parametrom gdje se Exit nalazi.
• U Hrvatskoj je u posljednjih nekoliko godina niknuo velik broj festivala na obali. Koji biste savjet dali hrvatskim organizatorima?
- Ono na čemu smo ove godine inzistirali jest da ne prepustimo da pojedine zemlje budu previše dominantne na festivalu. Također je neophodno ne prepustiti isključivo strancima da organiziraju festivale, što je možda glavni savjet koji bih dao vašim organizatorima.
• Kada ste osnivali Exit imali ste samo 22 godine. U međuvremenu ste stekli magisterij, a također završavate i doktorat iz investicijskog menadžmenta. Što biste, s obzirom na praktično iskustvo i teorijsko znanje koje sada posjedujete, drugačije napravili da danas krećete osnivati festival?
- Mogu samo reći ovo: da tada nismo imali 22 godine, sigurno da festival nikada ne bismo napravili jer je njega mogla napraviti samo jedna mladalačka ludost i nerazmišljanje o rizicima koje on nosi sa sobom. Dat ću vam jedan školski primjer: kada se radi neki projekt, uvijek postoji nešto što se zove procjena rizika i u svakoj korporaciji bi procjena rizika za taj prvi Exit bila izuzetno visoka i takav projekt bio bi napušten. Sva sreća je, iz današnje perspektive, da tad uopće nismo znali što radimo: prvi budžet koji smo imali iznosio je oko 300 tisuća njemačkih maraka, a na kraju festivala shvatili smo da je on probijen ne 20 ili 30, nego 300 posto!
• Koji je vama osobno najdraži europski festival?
- Moja omiljena party destinacija je Ibiza, a što se tiče festivala, ne bih izabrao samo jedan: tu su i Sziget, i Roskilde, i Glastonbury.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....