U posljednjim danima srpnja Dubrovački simfonijski orkestar održao je dva koncerta na Dubrovačkim ljetnim igrama. Prvi koncert bio je posvećen 120. obljetnici rođenja Borisa Papandopula, dok je drugi publici ponudio praizvedbu novog djela hrvatskog skladatelja, suvremeni koncert za violinu i jednu od najpoznatijih simfonija klasičnog repertoara.
Koncert posvećen Papandopulovoj obljetnici održan je 20. srpnja. Njegova posebna vrijednost bila je u samom odabiru programa, na kojemu su se, uz poznatija Papandopulova djela, našla i ona koja se ne izvode često, kao i skladbe koje su unutar Papandopulova opusa vezane uz Dubrovnik i Dubrovački simfonijski orkestar. U izvedbi Drugog koncerta za klavir i gudački orkestar kao solist je nastupio Andrey Gugnin, čija je precizna i energična izvedba odlično odgovarala karakteru skladbe. Ivana Kuljerić izvela je Koncert za ksilofon i gudački orkestar, djelo koje je s Dubrovnikom posebno povezano. Papandopulo ga je početkom osamdesetih godina skladao za Jana Lotka, udaraljkaša Dubrovačkog simfonijskog orkestra, koji ju je s istim orkestrom i praizveo upravo u Dubrovniku. Bariton Matija Meić moćno je i dramatično interpretirao "Lapadske sonete" nastale na stihove dubrovačkog pisca Ive Vojnovića, a program su zaokružile skladbe "Pintarichiana" i "Hommage à Sorkočević", u kojima se Papandopulo poigrava s elementima iz skladbi dvojice skladatelja hrvatske glazbene baštine, Fortunata Pintarića i Luke Sorkočevića.
Dirigent Ivan Šćepanović, kojemu je ovo bio prvi nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama, ostavio je vrlo dobar dojam sigurnim vođenjem ansambla i neposrednom komunikacijom sa solistima. Ipak, u orkestru je tijekom večeri povremeno nedostajalo preciznosti, napetosti i oštrine koje Papandopulova glazba često traži.
Drugi koncert Dubrovačkog simfonijskog orkestra održan je tjedan dana kasnije, 28. srpnja, i započeo je praizvedbom sinfoniette "Starija od Revelina" Frane Đurovića. Pregledan oblik koji se jasno oslanja na model klasičnih djela, uporište u tonalitetu uz upotrebu disonanci i zvukovnih efekata te citati odnosno motivi iz hrvatskih domoljubnih pjesama, upućuju na to da je namjera skladbe uspostaviti neposredan kontakt sa širokim slojem publike. U tom smislu ona ostvaruje svoj cilj, čemu je svakako doprinijela sigurna i angažirana izvedba Dubrovačkog simfonijskog orkestra, što je publika prepoznala i nagradila snažnim pljeskom.
Vrhunac večeri uslijedio je izvedbom violinskog koncerta "Distant Light" latvijskog skladatelja Pēterisa Vasksa, u kojemu je kao solist nastupio Roman Simović. Ovo opsežno djelo, koje započinje i završava gotovo u tišini, temelji se na dugim melodijskim linijama, postepenim gradacijama i kontrastima između meditativnosti i dramatičnosti. Upravo je taj veliki luk skladbe Roman Simović oblikovao vrlo pažljivo i kod slušatelja stvorio dojam jedne zaokružene cjeline, a ne tek niza različitih epizoda. U razvoju širokih melodijskih linija uspješno je održavao napetost i vodio glazbu prema vrhuncima, koji su i u najvišem registru ostajali čisti, snažni i razgovijetni, bez oštrine. Ton violine bio je zaobljen, topao, jasan i stabilan, ujednačen tijekom cijele skladbe. U virtuoznim dijelovima tehnička zahtjevnost nije bila sama sebi svrhom te su takvi odjeljci zadržali snagu i žestinu, ali bez grubosti. A "neugodan" ton bio je rezerviran za posljednji vrhunac skladbe, ostvaren postepenim gomilanjem zvuka u cijelom sastavu, sve do dojma zvučnog kaosa, i upravo je taj trenutak skladbe na koncertu ostavio posebno snažan dojam. Orkestar je u ovoj izvedbi pružio pouzdanu i uravnoteženu potporu solistu, a Simović je nakon aplauza kao dodatak izveo Sonatu br. 3 ("Balada") Eugènea Ysaÿea.
Čitav koncert zaključen je Mozartovom Simfonijom br. 40 u g-molu. Dirigent Valentin Egel pristupio je izvedbi naglašavajući protočnost melodijskih linija, pokretljivost i gotovo plesni karakter unutarnjih stavaka te izbjegavajući pretjeranu dramatizaciju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....