
Gary Louris i Marc Perlman nastavljaju uspješno The Jayhawkse održavati na životu, iako je Mark Olson otišao, vratio se pa ponovo otišao iz tog americana sastava. Svako toliko se Louris javi i sa solo albumom, pa tako sada i s četvrtim "Dark Country". Nije posve sam u studiju poput Isbella, ali i ovdje dominira akustična gitara ili klavir i Lourisov glas, a potka nije raspad braka nego ljubavno pismo, uglazbljeno u pjesmama, supruzi Stephanie. Sretan je to brak, no Luroisove pjesme uvijek su bile natopljene melankolijom, nostalgijom, a sada i osjećajem da je unatoč sretnoj ljubavi, život prolazan. Louris kaže i da nikada nije bio toliko izravan u pjesmama i doista se "Dark Country", baš poput Isbellovog "Foxes In The Snow", može pojmiti poput dnevničkih zapisa ili ispovjednog albuma. Ono što me ponovo fascinira je to kakvom lakoćom Louris - kao da je u sebi objedinio odlike Johna Lennona, Paula McCartneyja i Neila Younga - isijava melodije koje slušatelj instantno memorira i gotovo više nikada ne zaboravlja. Povući se u osamu doma, cijeniti ono što imaš od života, koliko ga je ostalo, čak i ako je sve oko nas "mračna zemlja", moguća je poruka Garyja Lourisa s albuma "Dark Country", koju ću nastojati usvojiti.
GARY LOURIS
Dark Country
SHAM
žanr: americana/pop/rock
ocjena: 4
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....