'WALK THROUGH FIRE'

DEBITANTSKI ALBUM YOLANDE QUARTEY YOLE (IZA KOJEG STOJI DAN AUERBACH) Puteni country i soul klasici iz engleske postojbine trip-hopa

Nastup Yole na glazbenom festivalu Luck Reunion na ranču Williea Nelsona u Teksasu
 Profimedia, Zuma Press - Archives
 

Izreka “iza svakog uspješnog muškarca stoji žena” u popularnoj glazbi često doživljava inverziju u kojoj iza sjajne pjevačice često stoji jak producent. Tako je i s engleskom crnoputom 35-godišnjom Yolandom Quartey iz Bristola čiji je debi album “Walk Through Fire” producirao Dan Auerbach iz The Black Keys. A da bi do te suradnje došlo Yola je i doslovce morala izaći iz sjene dvojice jakih muškaraca, Roberta Del Naje i Granta Marshalla u čijem je sastavu Massive Attack bila prateća pjevačica.

Stupivši ispred spomenute dvojice, publici se predstavlja bitno drugačijom glazbom koja u sjećanje priziva i ne tako davnu suradnju Dana Auerbacha sa 37-godišnjom, također tamnoputom Valerie June iz Memphisa na albumu “Pushin’ Against The Stone” (2013).

Bristol je daleko od Memphisa, glazbene tradicije različite, no Yolanda i Valerie gotovo da su sestre po glasu i glazbenom stilu, pa i po naslovima spomenutih albuma. Dok je jedna poručivala da “gura kamen uzbrdo”, druga poručuje da “korača kroz vatru”. Trse se da bi uspjele, no teško im je u ogavnom suvremenom popu kad su sklone oporom bluesu i folku, strasnom soulu i gospelu te sočnom country-rocku i ukusnom i baroque-popu.

Slušajući njezine tople i putene pjesme - u organskoj i prostornoj produkciji Dana Auerbacha u čijem su studiju uz Yolu zasvirali prokušani nešvilski “plaćenici” - na pamet mi je pala i njezina velška kolegica, 34-godišnja Duffy, a još više niz velikih soul i R&B pjevačica 60-ih. S jedne strane, to su londonska plavokosa soul ikona Dusty Springfield čiji je najbolji album u produkciji Jerryja Wexlera nosio naziv “Dusty In Memphis” (1969) te također engleska diva Roberta Flack na čiji hit “Killing Me Softly” podsjeća i nazivom pjesme “Rock Me Gently”. S druge, to je cijeli niz američkih pjevačica; Dionne Warwick u suradnji s magom baroque-popa Burta Bacharacha; Aretha Franklin u suradnji sa spomenutim Jerryjem Wexlerom; smirenije pjesme Ikea And Tine Turner s albuma “River Deep - Mountain High” u produkciji Phila Spectora, kao i njegove suradnje s Darlene Love; razne snimke Ette James, Mary Wells, Gladys Knight, LaVern Baker i Ruth Brown.

Preporučio bih Yolu i poklonicima grupe Simply Red, a potencijalnim uzorom albuma “Walk Through Fire” moguće je označiti i remek-djelo Raya Charlesa “Modern Sounds In Country And Western Music” kao savršenu sintezu soul, country i pop glazbe. No, u “susjedstvu” Yolinog prvijenca su i recentniji albumi poput “Love & Hate” (2016) engleskog pop & folk kantautora Michaela Kiwanuke i “Boys & Girls” (2012) The Alabama Shakesa te novija izdanja gospel-kraljice Mavis Staples u produkciji Jeffa Tweedyja i kasnoprocvjetale soul pjevačice Bettye LaVette te prije tri godine preminule Sharon Jones za kojom još tuguju njezini The Dap Kings.

Nepobitno Yola je i retro, ali i pjevačica koja se može mjeriti s najvećima iz prošlosti pa bih njezin “Walk Through Fire” radije nazvao klasikom s kojim zaslužuje barem četvrtinu popularnosti Adele ili Amy.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 09:52