S prošlogodišnjim kulturnim fenomenom ljeta derišta potaknutim albumom britanske kantautorice Charli xcx, Brat (engl. derište), donekle marginalizirani žanrovi hyper-popa, klupskog popa i electro-popa glatko su skliznuli u srednju struju glazbene scene. Kvaliteta vokalne izvedbe i apstinencija od dotjerivanja glasovnih sposobnosti tehničkim modulacijama u avangardnijim su žanrovima popa zamijenjeni samosvjesnom i intertekstualnom uporabom glazbenih uzoraka i koketiranjem s nesrodnim glazbenim stilovima, poput uključivanja elemenata techna, housea ili drum-and-bassa. Brat je suštinski bio konceptualan album: naslovno derište bilo je karakterni trop emocionalnih i intelektualnih dvojbi rane odraslosti koji je Charli utjelovila svojim tekstovima i melodijama. Utjelovljenje ljeta derišta samopouzdana je i ohola žena koja svoje samopouzdanje značajnim dijelom glumi, jer Charli u ranjivijim tekstovima sporijih pjesama lišenih klupskih ritmova progovara o poteškoćama s prihvaćanjem svoje težine, neprekidnoj sumnji u kvalitetu svoje glazbe i svoje pravo na srednjostrujaški uspjeh, teretu slave, osjećaju manje vrijednosti u usporedbi s drugim glazbenicama, dvojbama oko spremnosti na majčinstvo i podvojenosti oko iskrenosti prijateljstava koje nedovoljno dosljedno održava. Charlino je derište također bilo namjerno maglovit pojam. Ako točno tumačenje egzistencijalnih tema o kojima Charli govori niste uspjeli iščitati iz sasvim izravnih tekstova njezinog albuma, preostalo vam je nasumce odabrati neku od gotovo uvredljivo reduktivnih medijskih teorija da je riječ o hedonističkoj partijanerici ili nesređenoj ženi jednako kaotičnog osobnog života. Nebuloznost krovnog pojma avangardnog pop albuma na granici konceptualne umjetnosti novu je i znatno eteričniju razinu u siječnju ove godine doseglo s hvaljenim trećim albumom britanske kantautorice FKA Twigs, Eusexua.
U promotivnim materijalima na društvenim mrežama koji su prethodili izdavanju albuma i hermetičnim razgovorima s medijima, Twigs je naslovni neologizam opisala kao "vrhunac ljudskog iskustva" ili "ekstatično stanje praznine prožeto čistom spoznajom." Informativnije je saznati da je Twigs koncept novog albuma osmislila kad se u Pragu prošle godine prisnije upoznala s kulturom rave tuluma, koji su je potakli na preispitivanje kako klupske osjećaje gubitka osobnog identiteta u masi, tjelesnosti i savršene prisutnosti prenijeti u manje uzbudljiv svijet svakodnevnog života. Uostalom, Twigs je od početka svoje karijere istaknute predstavnice avangardnog popa i klupskog popa zazirala od lirski pravocrtne ekspozicije koncepata svojih albuma. Interes njezina debitantskog albuma LP1 za tematiku seksualnosti i intimnih odnosa najjasnije je potvrđen singlom Two Weeks, koji eterične melodije bliske R&B-u i Twigsin karakteristični dahtavi sopran u priči o zavođenju zauzetog muškarca uparuje s koketnom nedosljednošću stihova "Kažeš mi da si usamljen, kažem ti da ću razmisliti o tome" i "Daj mi dva tjedna i više ju nećeš prepoznati." Međutim, Twigs doslovni značenjski sloj rasprave o seksualnosti u LP1 koristi i kao početnu premisu preispitivanja identiteta, karijernih ambicija i emocija, jer je naizgled jednoznačni stih "Kad ti počnem vjerovati, možemo upaliti svjetla" pjesme Lights On komentirala stavom da su površinske seksualne implikacije paljenja svjetala tijekom seksa sporedne metafori o otkrivanju nesavršenih aspekata svoje osobnosti osobi koja je zavrijedila povjerenje. Slično, preokupacija njezina sofomorskog albuma Magdalene krahom dugogodišnje veze klišeiziranosti izmiče usvajanjem zvukova art-popa, avangardnog popa i eksperimentalne elektroničke glazbe, a ogorčeno nizanje pogrešaka svojeg partnera karakteristično za glazbu o ishodu nesretnih ljubavi smjenjuje apstraktnim i intimističkim stihovima poput "Gola ležim na krevetu s nakanom da te zgrabim i uzmem/Grad zavija plačem da te zavede i prisvoji/Vrijeme je/I tužan je dan" singla Sad Day. Novoobjavljena se Eusexua uz efemernost činjenice da je krovni koncept albuma nejasno rastumačen neologizam nadovezuje na Twigsinu prepoznatljivu međuigru eterične i ugođajne glazbe s hermetičnim tekstovima.
Naslovni singl Twigsina trećeg albuma, Eusexua, prepoznatljivu apstrakciju Twigsinih tekstova dopunjuje alegorijama refrena "Kraljevske veličine, okomiti sam izlazak sunca/Kao da letim prevrnuta/Vidim da si slobodan" i "Ako te pitaju, reci da ju osjećaš/No ne nazivaj ju ljubavlju, Eusexua." Singl Striptease intertekstualnost avangardnog popa adresira drum-and-bass melodijama nalik glazbi ranih devedesetih prošlog stoljeća, a Twigs nazalnim dahtanjem dočarava da joj se "Otvaranje doima kao striptiz/Svila za moje suze i čipka za moje strahove/Skidam se dok bol ne nestane." Stihovi "Raširene oči/Udahni moju nutrinu" i "Kasne noći/Moja prsna kost puca" doimaju se kao eterična i deseksualizirana inačica samopouzdane izjave "Bedra su mi rastvorena, kad budeš spreman udahnuti" dijaloško koncipiranog teksta spomenutog singla Two Weeks. Uz dodatnu lirsku apstrakciju, Eusexua počiva na iznimno učinkovitoj montaži i zvukovnoj eklektičnosti. Pjesma Room of Fools uz konceptu albuma dosljedne stihove "Psi lutalice/Na plesnom podiju/Polubogovi/U nesvjesnoj struji/Žele sve što žele" kulminira industrijskom bukom struganja željeza. Twigs u suradnji sa svojim dugogodišnjim producentom Korelessom na singlu Drums of Death obraćanje apstraktnoj sugovornici stihovima "Spusti suknju na pod/Razderi svoju odjeću, razderanog tijela/Zbaci svoju kožu/Poderi svoju košulju, otkrivenog tkiva" neprekidno siječe zamuckivanjem i glumljenim tehnološkim zastojima. Za glazbenicu karakteristična smjena kratkih i dijaloških stihova koji tek djelomično fingiraju koherentnu emociju u Eusexui doseže svoj logički zaključak tekstova potpuno isjeckanih rasječenim melodijama.
Unatoč prisnosti avangardnog popa i eksperimentalne elektroničke glazbe s tehničkim moduliranjem vokala, Twigs u Eusexui unatoč očitoj post-produkcijskoj obradi uspijeva dokazati mnogostranost svojeg glasa. Nazalni sopran pjesme Striptease koji glumi zadihanost osobe uhvaćene u pokretu u naslovnoj je Eusexui smijenjen glasom na rubu pucanja, a u pjesmi Childlike Things ustupa mjesto ekstatičnom skandiranju u suradnji s North West - kćer Kim Kardashian i Kanyea Westa - koja na japanskom jeziku repa o Isusu kao jedinom i pravom Bogu. Budući da je koncept Eusexue izveden iz klupskog iskustva gubitka samosvijesti u dijeljenom trenutku užitka, brojne se pjesme osvrću na razlaganje osobnog identiteta. U već spomenutoj Room of Fools, Twigs ustupanje osobne inicijative kolektivnom iskustvu komentira stihovima "Ova soba budala/Nešto zajedno stvaramo/Otvorene smo rane/Prekrasna sloboda/I ugodno je," a identiteta se u pjesmi 24hr Dog odriče u korist seksualne ili iskustvene podređenosti, pjevajući "Molim te, nemoj me zazvati mojim imenom/Kad ti se ovako podredim." Međutim, Eusexua nije posve lišena svjetovnih interesa, kao ni interakcije s Twigsinim prethodnim opusom. Iako se melodična pjesma Girl Feels Good repetitivnim refrenom naizgled bavi ženskim užitkom, Twigs komentira društvena pitanja nezdrave muškosti, ženomrstva i nasilja. Nakon što prvom strofom izjavi da se "Boji muškarca izgubljenog/U pričama o ratu, zabludama o moći/Prekrasni dječaci, želim da znate koliko ste dragocjeni/Zacjeljivanje ćete pronaći u srcima svojih majki, sestara i ljubavnica," ženski užitak kao alternativu ekstremizmu nudi refrenom "Kad se djevojka osjeća dobro, to pokreće svijet/Kad se noć osjeća mladom, znaš da se ona osjeća lijepom/Djevojka se osjeća dobro i svijet se okreće/Pojačaj svoju ljubav da zauzdaš vraga."
Konačno, zrelija se Twigs u Eusexui na trenutak vraća i emocionalnom svijetu svojeg deset godina starog debitantskog albuma. Pjesma Sticky Twigsinim ranijim slušateljicama i slušateljima donosi referencu na singl Lights On, u prvoj strofi klavirske glazbe ustvrđujući da je "Umorna od uništavanja svojeg života/Složenim trenutcima/I neugodnim okolnostima/Pokušala sam te pojebati upaljenih svjetala/Nadajući se da ćeš zaključiti da sam otvorena/I povesti razgovor." Konceptualna hermetičnost Twigsinog neologizma i otvorenost različitim slušateljskim tumačenjima krovnog pojma Eusexuu čini izazovnim i intelektualno poticajnim albumom na ivici konceptualne umjetnosti. Ulazak hyper-popa i electro-popa u srednju struju glazbene proizvodnje Twigs automatski nije učinio srednjostrujaškom glazbenicom, jer ambicioznom strukturom svojeg albuma i prepoznatljivom estetikom groteske - Twigs je za promotivne materijale obrijala glavu, a u spotu naslovnog singla u eteričnom se kostimu izvija na izvanzemaljskom terenu - i dalje značajno odudara od ostatka glazbene scene. Predvidljivost Twigsinog vokala, značaja tjelesnosti u njezinim tekstovima i eteričnih melodija nužan je preduvjet prihvaćanja neobične apstraktnosti njezinog trećeg albuma, a Twigsina inovativnost unatoč tekstualnom svođenju identiteta na tijelo svjedoči o umjetnici istančane samosvijesti i intelektualne smionosti. Kao što koketno napominje u posljednjoj pjesmi na albumu, Wanderlust, ako ju zatrebamo, Twigs možemo pronaći u njezinoj glavi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....