Nick Cave nije u pulsku Arenu došao tek odsvirati koncert. Došao ju je osvojiti. Na prvom od dva uzastopna nastupa u rimskom amfiteatru australski glazbenik i njegov bend The Bad Seeds priredili su koncert snažne, gotovo fizički opipljive energije, koji je trajao više od dva i pol sata. Od prvih taktova bilo je jasno da publiku ne očekuje samo niz pjesama, nego intenzivno putovanje kroz četiri desetljeća Caveova stvaralaštva – kroz buku, tamu, ljubav, vjeru, gubitak, bijes i nadu.
U crnom odijelu i bijeloj košulji Cave je već na samom početku pokazao da između njega i publike neće biti distance. Sišao je s pozornice i ušao među ljude, pružao im ruke i uspostavio neposredan kontakt koji se nastavio tijekom cijele večeri. Kasnije ga je publika ispred pozornice podigla i nosila na rukama, dok je on i dalje pjevao, potpuno prepušten energiji mase.
Njegova nevjerojatna energija nije popuštala gotovo ni trenutka. Kretao se cijelom širinom pozornice, saginjao se prema prvim redovima, pružao ruke publici, vodio je kao zbor i neprestano tražio kontakt. U jednom trenutku djelovao je poput rock-propovjednika, u drugom poput ranjivog čovjeka koji za klavirom pred tisućama ljudi izgovara najintimnije misli.
Njegova nevjerojatna energija nije popuštala gotovo ni trenutka. Cave je skakao, saginjao se nad publikom, udarao ritam cijelim tijelom i dirigirao Arenom, dok su iza njega Bad Seedsi stvarali monumentalan zvuk. Posebno se isticao njegov dugogodišnji suradnik Warren Ellis, čiji su violina, gitara, klavijature i gotovo divlja scenska prisutnost bili drugi važan stup koncerta.
Get Ready for Love
Prvi pulski nastup počeo je točno u 21 sat pjesmom "Get Ready for Love", nakon koje su uslijedile "From Her to Eternity" i "Train Long-Suffering". Već je taj početni niz pokazao raspon večeri: od religiozno obojene ekstaze do sirove, prijeteće energije ranih Bad Seedsa.
Arena je posebno snažno reagirala na "O Children", pjesmu staru više od dva desetljeća. Cave ju je najavio kao skladbu iz svoje "srednje faze", mračnu, nemilosrdnu i depresivnu, ali je upravo ona postala jedan od velikih trenutaka zajedništva.
– Ova je pjesma stara dvadesetak godina. Pripada nekako srednjem razdoblju Cavea – mračna je, nemilosrdna, depresivna i zaokupljena svijetom. Voljeli bismo da je pjevate zajedno s nama. Ide ovako: "O, djeco, podignite svoje glasove. O, djeco, radujte se" – poručio je publici.
Tisuće glasova odgovorile su mu iz gledališta, a stihovi su se pod otvorenim pulskim nebom pretvorili u jedan od onih trenutaka zbog kojih koncert prestaje biti samo izvedba i postaje zajedničko iskustvo.
Slijedili su monumentalni "Tupelo", zatim "Carnage", naslovna pjesma albuma koji su Cave i Warren Ellis objavili 2021. godine. Cave ju je uz mnogo humora najavio kao možda najveću pjesmu ikada napisanu.
– Ovo je jedna vrlo lijepa pjesma. Mogla bi biti, vjerojatno, najveća pjesma ikada napisana na svijetu. Mnogi se ljudi s tim ne slažu. Ipak, Warren i ja tako mislimo – rekao je, pa dodao da će gitarist George Vjestica publici objasniti što riječ "carnage" znači na hrvatskom.
Takvi kratki, spontani trenuci humora razbijali su težinu glazbe i pokazivali Cavea kao izvođača koji, unatoč gotovo mitskoj scenskoj pojavi, vrlo pažljivo sluša publiku i reagira na nju.
Na programu su bile i pjesme s albuma "Wild God", izdanog 2024. godine, među kojima je u Puli izvedena emotivna "Joy". Upravo je taj album označio novo poglavlje u Caveovu stvaralaštvu – manje zatvoreno u osobnu tugu, a više usmjereno prema vjeri, nadi i potrazi za svjetlom. Pula je dio velike europske ljetne turneje na kojoj Nick Cave & The Bad Seeds izvode pjesme iz svih razdoblja karijere, a dva koncerta u Areni njihov su prvi nastup u tom prostoru. Drugi koncert zakazan je za 5. kolovoza.
Središnji dio koncerta donio je niz emocionalno snažnih izvedbi. "Rings of Saturn" i "Bright Horses" utišale su Arenu, a Cave je potonju najavio kao jednu od njima posebno važnih pjesama.
– Ovo je vrlo važna pjesma za nas. Zove se "Bright Horses" – rekao je prije nego što je započeo nježnu, bolnu izvedbu u kojoj se njegova glazba iz mraka ponovno uzdiže prema mogućnosti utjehe.
S pjesmom "Henry Lee", koju je izveo s pratećom vokalisticom, koncert se nakratko preselio u mračan svijet balada o zločinu i smrti, dok je "The Mercy Seat" donijela jedan od najžešćih trenutaka večeri. Cave je stihove pjesme o čovjeku koji čeka smaknuće izgovarao sve snažnije, gotovo opsesivno, dok je bend iza njega gradio buku koja je djelovala kao da će prodrmati zidove dvije tisuće godina starog amfiteatra.
Nakon "Papa Won‘t Leave You, Henry" uslijedila je jedna od njegovih najprepoznatljivijih pjesama, "Red Right Hand". Već prvi tonovi izazvali su oduševljenje, a Cave je potpuno preuzeo kontrolu nad Arenom. Njegov crveni, prijeteći svijet, poznat i publici koja možda ne prati cijeli njegov opus, savršeno se uklopio u dramatično okruženje kamenih tribina.
Emocionalni vrhunac nastavljen je pjesmom "The Weeping Song". Cave ju je posvetio Blixi Bargeldu, nekadašnjem članu Bad Seedsa i jednom od ključnih ljudi ranije povijesti benda.
– Ovo je pjesma za plakanje. Pjesma uz koju plačemo dok se njišemo i uspavljujemo. Ali nećemo plakati sami – kazao je.
Te su riječi dale dodatnu težinu pjesmi koju Cave danas izvodi kao razgovor sa svojom prošlošću, odsutnim prijateljima i publikom koja je spremna preuzeti dio emocije.
Glavni dio koncerta završio je pjesmama "Jubilee Street" i "Hollywood". Prva je iz tišeg početka narasla u razoran crescendo, jedan od najboljih trenutaka večeri, dok je duga, meditativna "Hollywood" Arenu ponovno uvela u Caveov svijet gubitka i suočavanja sa smrću.
Ne bez bisa
Publika ga, naravno, nije pustila bez bisa.
Na pozornicu se vratio s pjesmom "City of Refuge", a zatim je, na zahtjev iz publike, izveo "Stranger Than Kindness". Nakon "Nobody‘s Baby Now" ostao je sam za klavirom i koncert zaključio pjesmom "Into My Arms".
Bio je to potpuno drukčiji završetak od eksplozivnog početka. Nakon dva i pol sata silovite izvedbe Cave je Arenu utišao gotovo do šapata. Publika je zajedno s njim pjevala poznati refren, a kameni amfiteatar na nekoliko je minuta postao gotovo intiman prostor, kao da između izvođača i tisuća ljudi više ne postoji nikakva udaljenost.
Prvi od dva pulska koncerta pokazao je svu moć benda koji ne živi od nostalgije, iako iza sebe ima više od četrdeset godina karijere. Cave i Bad Seedsi i dalje zvuče aktualno, opasno i emocionalno nezaštićeno. Njihove pjesme u Areni nisu djelovale kao spomenici prošlosti, nego kao živa, nemirna glazba koja se upravo događa.
A Nick Cave, sa svojih 68 godina, tijekom više od dva i pol sata pokazao je energiju kakvu na pozornici danas imaju rijetki. Nije se štedio ni u jednom trenutku, a publika mu je uzvratila jednakim intenzitetom.
Prva pulska večer zato nije bila tek još jedan veliki koncert u Areni. Bila je to večer u kojoj je Cave drevni amfiteatar ispunio bukom, emocijom i osjećajem zajedništva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....