Brechtovski punk bend iz Londona za kraj Žednog uha

Nakon prvog zagrebačkog koncerta živopisno kostimografiranih Tiger Lilliesa, održanog početkom 2011. godine, malo tko je ostao ravnodušan.

Koliko god nas svojim izvedbama pjesama o prostitutkama, svodnicima, džeparima, ubojicama, skinheadima i raznim drugim “junacima” velegradskog polusvijeta nasmijao, toliko nam se Tiger Lillies učinio jednim od najtužnijih bendova na svijetu. I možda je baš ta dihotomija postament unikatnosti brechtovskog punk-cabaret sastava čiji je lider Martin Jaques, koji obožava pjevati vokalom kastrata, odrastao iznad jednog bordela u Sohou. Slučaj je htio da je njihovo umjetničko poslanje, unatoč hvalospjevima Guardiana i Independenta, bolje prihvaćeno u Berlinu, Beču, Pragu i Zagrebu nego u Londonu, a i preko bare ih obožavaju tako različiti likovi poput Mela Brooksa, Davida Byrnea i Marilyna Mansona. Među dvadesetak studijskih i live albuma Tiger Lilliesa nalazi se nekoliko izvrsnih poput “Freakshow”, “Circus Songs”, “2 Penny Opera”, “Death And The Bible”, “7 Deadly Sins” i “The Gorey End” s Kronos Quartetom. Posljednji album koji su snimili, “Hamlet”, ciklus je pjesama posvećen najizvođenijoj Shakespeareovoj drami, ali ne i doslovno uglazbljenje tog djela.

Zamalo rasprodani prvi nastup u Kinu SC potvrdio je Tiger Lillies kao skromne, no velike umjetnike koji pjevaju i sviraju o ljudskim vrlinama i manama na rubu bizarnog, pornografije i odvratnog, strašnog i makabričnog, komičnog i turobnog, pametnog i ludog. Posljednji ovogodišnji koncert Žednog uha Mate Škugora prava je glazbeno-scenska poslastica koja pada u najprimjerenije doba godine.