Nedavno je jedan moj kolega javno zdvajao nad količinom novca koju je Grad Zagreb namijenio nezavisnoj kulturi, s uobičajenim repertoarom potpunog nerazumijevanja kulturne tematike i svođenja umjetnika na bizarne radnje, inicijative, pokrete - nešto što uglavnom nikoga ne zanima. Ja sam, naravno, u potpuno suprotnom taboru i držim da je pozamašna injekcija gradskog novca u nezavisnu kulturu bingo za sve nas jer je upravo to nukleus za kreativce različitih profila koji će jednoga dana ovu zajednicu činiti vibrantnom i boljom - bez obzira na to zadržali se u umjetničkim okvirima ili potražili egzistenciju u nekoj posve drukčijoj profesiji.
Perjanica takve nezavisne kulture već je četvrt stoljeća klub Močvara, odnosno Udruženje za razvoj kulture/URK, a za čiji je pak vizualni identitet zaslužan Igor Hofbauer, dizajner, ilustrator i strip-autor svjetskog kalibra. Močvara je najbolji zagrebački klub raznovrsnog i inkluzivnog programa, a koliko je originalna i napredna u onome što radi vjerojatno je najbolje utjelovio Hofbauer svojim brojnim plakatima za njezine programe i oblikovanjem programskih knjižica, monografija, knjiga... Pazite - svaki plakat ovog 51-godišnjeg zagrebačkog umjetnika ima ozbiljnu vrijednost, a njegovi originali postižu sasvim finu cijenu na tržištu umjetnina.
Rubne sfere
Novo izdanje Močvare i Hofbauera knjiga je pod nazivom "Doberman" - neobičan hibrid stripa i plakata koji se bazira na nekim grotesknim, bizarnim situacijama života Zagreba kakvog se autor prisjeća iz osamdesetih te predstavlja omaž zagrebačkoj subkulturi. Tako se barem navodi u popratnom tekstu ovog izdanja. Nakon stripova "Mister Morgen" i "Grimizna laguna", koja je prvotno bila objavljena u tjedniku Globus, ovo je treća Hofbauerova knjiga u izdanju Močvare, a koju je oblikovao još jedan stalni suradnik ovog kluba Tomislav Vranić. Mnogi dijelovi ove knjige Hofbauerova su reminiscencija na programske knjižice Močvare.
A kako sam umjetnik objašnjava svoju novu knjigu? "Ovaj ‘Doberman‘ djelo je umjetnika koji je u konstantnoj mijeni i klinču rubnih sfera likovne umjetnosti - takozvani ‘cutting edge‘ - i uporno odbija svoje hibride plasirati u tehnici akrila na platnu - jako velikom platnu - ne bi li se popeo na hijerarhijskoj listi čekanja velikih umjetničkih fondacija koje bi preko Miami Basel Art Faira plasirale njegove radove u konferencijske sale velikih svjetskih korporacija uz pomoć poslovnih anđela, s kojima bi se u trenucima tog - odgađanog - uspjeha vozio u helikopteru na relaciji London-Maribor-Pariz", službena je izjava Igora Hofbauera kojeg slobodno možemo nazvati kultnom figurom zagrebačke underground scene i čije je zaziranje od medija i javnosti sad već legendarno.
Divlja mašta
Groteska, trash, horor filmovi, nadrealizam, kritika suvremenog kapitalizma i velikih korporacija - to su neki od parametara među kojima se kreće Hofbauerov umjetnički izražaj. Stil njegovih plakata i crteža je izuzetno prepoznatljiv, baziran na kombinaciji klasičnih američkih stripova, film noira, pop arta, njemačkog ekspresionizma i ruskog konstruktivizma. Napravio je više od 100 plakata za Močvaru i druge klubove i bendove u Europi te najmanje 20 omota albuma domaćih i stranih bendova. A iz njegove divlje mašte na papir često izlaze mutanti raznih profila, zombiji, gorile, majmuni; poznati drag-queen Divine iz filmova Johna Watersa kod Hofa upada na probu grupe Doberman koja izvodi novu pjesmu "Masa ne talasa" te frontmenu benda prijeti na sljedeći način: "Postoje dvije vrste ljudi: oni s pištoljem i oni koji jedu govna.... Zapitaj se koji si ti!"
Pa zatim u seriji "Najtclubing" bezglavo i očerupano pile dolazi na koncert u Močvaru, gdje pada u nesvijest. Pod egidom "Diša vs Art" pratimo dogodovštine jednog direktora u susretu sa suvremenom umjetnosti. Ima tu svega, od Marine Abramović do Davida Hockneyja i odlaska na koncert Muzičkog bijenala čiji izvođači posve nalikuju Indošu i Tanji Vrvilo. A za one u potrazi za službenom kulturom, tu je i Krleža koji se kao junak stripa pojavljuje kao Indijanac, frontmen Grajnd Men Benda. Koji na kraju spašava pijanog dišu. No kako, morat ćete sami provjeriti u ovom iznimnom izdanju koje možete nabaviti u Močvari za doista pristupačnu cijenu od 25 eura. E, da, ovo izdanje je sufinancirao Grad Zagreb. Napokon dobro potrošen novac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....