DAVID BOWIE

Bio je sin kojim bi se svaka majka ponosila

Razotkrivanje života punog drame, razočaranja, pobjeda, tragedija, humora - tako je najavljena nova biografija Davida Bowieja “Starman”, koja će u hrvatskom izdanju biti predstavljena na predstojećem Interliberu. Na više od 400 stranica nagrađivani pisac Paul Trynka portretirao je najvećeg rock kameleona , i to nakon što je razgovarao sa stotinama Bowiejevih prijatelja, bivših ljubavi, rivalima, glazbenim kolegama, ne propustivši ni glazbenikovo djetinjstvo u poslijeratnom bombama razrušenom Brixtonu.

O Bowieju se puno toga zna, no neke stvari koje sada ova knjiga, nazvana po njegovoj kultnoj pjesmi staroj točno 40 godina, razotkriva ili nisu bile dovoljno poznate ili je u javnosti stvorena sasvim drugačija slika od one istinite. Upravo za te dijelove najviše su zapeli strani novinari nakon što se “Starman” našao na policama knjižara.

Luckasta obitelj

- Svatko suosjeća s luckastim obiteljima - bila je omiljena Bowiejeva uzrečica u godinama kada je njegovo ponašanje bilo najgore. Pjevač je, naime, opisao svoju majku kao ekscentričnu tlačiteljicu čije je ponašanje i izazvalo buntovništvo u njemu dok je bio dijete. Međutim, kako se sada tvrdi u “Starmanu”, Bowie je prema navodima njegovih učitelja bio bistro, šarmantno dijete vrlo dobrih manira, sin kojim bi se ponosila baš svaka majka. Njegov pristojan imidž narušila je dobro poznata epizoda iz njegove adolescencije. Zbog djevojke se potukao s prijateljem, a udarac koji je dobio u oko promijenio mu je boju i od tada je Bowie imao jedno oko plave boje, a drugo zeleno-smeđe.

S pjesmom “Space Oddity” 1969. dokazao se kao glazbenik. Bowie je ispričao kako mu je ta pjesma došla vrlo lako i da ga je za nju nadahnuo Stanley Kubrick s “2001.: Odiseja u svemiru”.

- Bio sam potpuno drogiran kada sam vidio taj film koji me sasvim izbezumio - ispričao je tada Bowie kojeg su sredinom 70-ih kuloari uključivali u tračeve kako je dio glazbene narkomanske scene, a on je te tračeve još dodatno potpirivao. Međutim, njemu u to vrijeme bliski ljudi tvrde da Bowie nije mogao popušiti ni marihuanu a da se pri tome gotovo ne uguši od kašlja.

Kako mu je napredovala karijera, sve je više gradio svoju javnu stranu kao vrlo zagonetne, kontroverzne osobe, posebno kada je riječ o seksualnoj orijentaciji.

Radio je to smišljeno, pa je tako piscu Cameronu Croweu rekao da je svoju tadašnju suprugu Angelu Barnett, a bilo je to sredinom 70-ih, upoznao preko tipa s kojim su oboje spavali. Glazbeni menadžer Bob Grace tvrdi da je Bowiejeva opsjednutost biseksualnošću proizlazila iz njegove vezanosti za Micka Jaggera, koji mu je bio idol i za kojeg je bio uvjeren da je biseksualac.

Berlinska faza

Kasnih 70-ih udružio se s Iggyjem Popom i tada je počela njegova berlinska faza. Dvojica umjetnika zajedno su živjeli u Schönebergu, berlinskoj četvrti koju je obilježila nacistička prošlost, ali gay zajednici omiljenoj zbog kabareta. Bowie je bio fasciniran, a njegova opsesija pretočila se u gotičku, vampirsku glazbu koju su Iggy i on producirali tih godina.

- Hitler je bio prva pop-zvijezda - volio je, tvrde, tada govoriti Bowie. Tek kasnije je shvatio, a potom i javno izjavio da je njegova fiksacija fašizmom bio odvratni period.

Sredinom 80-ih ubio mu se mentalno bolesni polubrat Terry. Uvijek je izbjegavao pričati o “crnoj ovci” u obitelji, bila je to ipak tada i sramota. Terry koji je gotovo polovicu svog odraslog života proveo u duševnim bolnicama bio je za Bowieja konstantni izvor straha i tjeskobe. Nakon što se ubio tako da je legao na tračnice te ga je pregazio vlak, mediji su se raspisali o glazbenikovoj obiteljskoj tragediji. I nisu ga štedjeli, portretirajući ga kao manipulativno čudovište koje ne mari za druge. Bowie je poslije napisao pjesmu o Terryjevu samoubojstvu “Jump They Say”.

S drugog planeta

Priličnu pozornost oduvijek je privlačio svojom briljantnom mimikom lica. Dapače, njegova predivna supruga, afrički model Iman, rekla je da je na Bowieja pala upravo zbog tog razloga te da naprosto obožava kada David izvodi “smiješne zvukove”. Vjenčali su se 1992., a Iman je potaknula novu Bowiejevu transformaciju. Odbacio je ličnost s drugog planeta u korist osobe sa snažnom crtom konvencionalnosti koja je oduvijek prolazila kroz njega.

Ipak, treba naglasiti da je, bez obzira na ove “sočne” detalje, “David Bowie: Starman”, koju su na hrvatski u izdanju Menarta prevele Mirela Priselac Remi i Ana Badurina, prije svega knjiga koja slavi Bowiejevu genijalnost i ulazi u srž filozofije njegove glazbe. Bit će predstavljena na Interliberu od 13. do 18. studenoga.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 14:21