ZAGREB - Bolje nije moglo. Svi oni koji su bili tužni što su prije nekoliko mjeseci New Order najavili nastup na Exitu, ali ne i na INmusicu, sada su ipak došli na svoje jer umjesto ne baš bitnih irskih The Cranberriesa dočekali smo potvrdu nastupa jednog od najznačajnijih britanskih bendova svih vremena.
Premda je kreativni vrhunac vrlo vjerojatno iza njih, New Order i danas predstavljaju instituciju britanske popularne glazbe čiji su članovi u dva navrata oštro zakrenuli kurs britanske i svjetske rock i pop glazbe. Prvi put to im je uspjelo u okviru Joy Divisiona, a potom kroz nisku albuma i singlova New Ordera, odnosno kroz spoj novovalne stilistike, elektronske glazbe i disco ritmova.
Skupi omot
Nakon ne baš osobitog albuma “Movement”, početak tog radikalnog zaokreta bio je najavljen s maxi singlom “Blue Monday”, jednim od najvažnijih singlova u povijesti popularne glazbe na kojem su New Order, što su ga više prodavali, to više gubili novac, jer su inzistirali na izuzetno skupom omotu nalik kompjuterskoj disketi.
Minus s “Blue Mondaya” ipak su uspjeli nadoknaditi albumima “Power, Corruption & Lies “, “Low-life”, “Brotherhood” i “Technique” iz 80-ih te “Republic” iz ranih 90-ih.
Usporedo s epohalnim albumima i singlovima za mančesterski Factory Records, uključivši “World In Motion” kao jednu od najljepših nogometnih himni za reprezentaciju Engleske na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine, New Order su se upustili u avanturu s mančesterskim klubom Hacienda iz kojeg se diljem svijeta, pa i do Zrća, via Ibiza, razlila bujica sličnih klubova. New Order su u konačnici i s Haciendom izgubili novac, ali zauzvrat su pokrenuli novu kulturu dance-rocka i klupske plesne glazbe.
Odlazak basista
U neku su ruku New Order bili i most između Kraftwerka te niza izvođača elektronske glazbe 90-ih, a utjecaj im se proteže i do danas, u rasponu od također ponovo pokrenutih Stone Rosesa, preko Happy Mondaysa, Mobyja i Massive Attacka, koje smo sve gledali na INmusicu, do The Killersa, Editorsa i Interpola. Ipak, karijera New Ordera, čiji ću koncert s Reading Festivala 1989. godine pamtiti kao neobično lijep doživljaj benda kojemu sam predugo zamjerao “izdaju” načela Joy Divisiona, da bih ga kasnije zavolio i počeo cijeniti, bila je sve samo ne glatka.
Svađe, lomovi, dubiozno poslovanje i duge pauze bili su česti, a albumi rijetki. U pamćenju će od sredine 90-ih do danas ostati tek rokerski nastrojen “Get Ready” iz 2001. godine koji smo u Jutarnjem uz “White Blood Cells” The White Stripesa imenovali albumom godine.
U međuvremenu, iz New Ordera definitivno je otišao legendarni basist Peter Hook kojeg ćemo s bendom The Light gledati u Zagrebu na festivalu Glory Dayz pa su gitarist i pjevač Bernard Sumner, bubnjar Stephen Morris (oba nekoć članovi Joy Divisiona kao i Hook) i klavijaturistica Gillian Gilbert koncertnoj postavi New Ordera pridodali basista Toma Chapmana i gitarista Phila Cunninghama.
Britanski mediji posljednjih su mjeseci uživali u prepucavanjima Hooka i Sumnera, no reći da New Order bez Hookyja nisu New Order ipak ne drži vodu. Uostalom, Hooky sada ima novi projekt i bit će zanimljivo ocijeniti dojam uživo i New Ordera bez njega i njegova projekta.
Prepucavanja članova
Ono što ostaje jest činjenica da nam na INmusic dolazi veliki bend koji možda još nije rekao svoju posljednju riječ i čije hitove ionako dobro znamo pa se doista može reći kako ima mnogo onih koji jedva čekaju uživo ih čuti i doživjeti, čak i ako nisam posve siguran da New Order na Jarunu 2012. mogu ponoviti onaj osjećaj koji je 35.000 ljudi doživjelo na Readingu 1989.
No, utakmice velikih britanskih bendova u Zagrebu često znaju biti nešto doista posebno, zato bolje vam je da dođete nego da vam do kraja života bude žao što niste doživjeli New Order na INmusicu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....