PIŠE NENAD POLIMAC

ZVJEZDANE STAZE: S ONE STRANE Najbolje izdanje franšize koja je počela prije pola stoljeća

Za razliku od 'Ratova zvijezda' nema raskošnog fabuliranja, sve je puno sofisticiranije i samozatajno

“Zvjezdane staze: S one strane” dosad je najbolje izdanje obnovljene franšize koju je prije točno pola stoljeća – ali na malom ekranu – utemeljio Gene Roddenberry.

Za njezin novi život najzaslužniji su producent i redatelj J.J. Abrams i scenaristi Alex Kurtzman i Roberto Orci, koji su 2009. u “Zvjezdanim stazama”, a zatim i u narednom filmu “Zvjezdane staze - u tami” (2013.) redefinirali izvornik, pronašli mlađe glumce i približili pomalo umirovljenički ZF spektakl (bar kad je o njegovom filmskom odvojku riječ) današnjoj generaciji. Abrams, Kurtzman i Orci holivudske su superzvijezde, moćnici čiji filmovi rijetko kad koštaju manje od 100 milijuna dolara, a obično se loptaju s desetak takvih projekata odjednom, pa ne čudi što se s njihovih visina zaboravilo na gotovo banalne vrijednosti. Na primjer, da uvijek treba izložiti uvjerljivu priču. Prve “Zvjezdane staze”, koliko god dobro izgledale, impresionirale svježom glumačkom postavom i bile nakrcane akcijom, uopće je nisu imale, a druge su se zapetljale u misteriju oko kultnog negativca Khana u inače odličnoj izvedbi Benedicta Cumberbatcha.

Frenetična akcija

Nasup­rot njima, novi film gotovo je staromodan: započinje jednim motivom koji se zatim uslojava do završnice, ima i tu frenetične akcije i paralelnih radnji, ali se kroz to obilje profiliraju svi junaci i sada vam je posada goleme svemirske letjelice USS Enterprise neusporedivo bliža nego nakon prva dva izdanja. Je li to zasluga novog redatelja Justina Lina, poznatog po četiri izdanja serijala “Brzi i žestoki”? Može biti, pomoglo je što je za franšizom bio lud još kao klinac (roditelji su mu bili tajvanski emigranti u Americi), a i to što nije bio pretrpan poslovima pa se mogao usredotočiti na ono što radi. Njegov je najveći adut što je vizualno omeđio dijelove filma, ekspozicija je tipična “space opera” s nekoliko lokacija, središnji dio je pustolovni i odigrava se na planetu sastavljenom od grebena i šiljaka, a finale je u super modernom svemirskom gradu Yorktown, koji savršenim dizajnom odudara od dotadašnjih neuglednih prostora.

Ipak, rekao bih da su bitan dio posla obavili scenaristi, britanski komičar Simon Pegg (igra i glavnog inženjera Scottyja) i njegov kolega Doug Jung (također glumi, ali epizodu, iako dosta zapaženu: on je bračni partner kormilara Sulua, o čemu se – kao prvoj homoseksualnoj vezi u toj galaksiji - dosta pisalo). Obojici je to bio prvi ovakav angažman, pa ne čudi što su ga ovako precizno obavili: neosjetno su davali važne zadatke brodskom liječniku Bonesu (Karl Urban), glavnom navigatoru Chekovu (tragično stradali Anton Yelchin), naznačili posebne odnose između zapovjednika Spocka (Zachary Quinto) i časnice za vezu Uhure (Zoe Saldana) te Spocka i kapetana Kirka (Chris Pine).

Doza nostalgije

Uspješno su uvedena i dva nova lika, glavni negativac Krall (Idris Elba) prolazi nevjerojatne preobrazbe i puno je suvislije proveden nego Khan u prethodnom filmu, a srčana Jaylah (Sofia Boutella), modelirana po Jennifer Lawrence u “Zimskoj kosti”, dobrodošla je prinova već etabliranim protagonistima. Renomirana iransko-američka glumica Shohreh Aghdashloo kao komodorica Paris daje malo neophodnog patosa u završnom razgovoru s Kirkom, dok je kratko pojavljivanje Jeffa Bezosa, osnivača Amazona, naprosto dobar štos. Ima tu i malo fine nostalgije, kada se fotografija nove posade s malo magije pretvori u onu staru, a prilično je zabavno i korištenje pjesme “Sabotage” Beastie Boysa za razbijanje neprijateljskih svemirskih rojeva.

Prepucavanja

“Zvjezdane staze: S one strane” neosporno su dobar ZF film, ali koji ne probija granice, njime se neće povećati sadašnji broj poklonika franšize. “Zvjezdane staze”, naime, nisu “Ratovi zvijezda”, nema tu raskošnog fabuliranja, sve je puno su sofisticiranije i samozatajno, najprije morate dobro znati sve članove posade da biste razumjeli njihova prepucavanja, a zatim se naviknuti na pseudoznanstveni (ili kakav već) rječnik kojim se tumače komplicirana tehnološka zbivanja.

Franšiza koja se suviše zatvori u sebe stvara izvjesnu nelagodu kod šefova holivudskih studija i producenata zaduženih za pribavljanje tako velikih budžeta (film je koštao 185 milijuna dolara, koliko i prethodno izdanje “U tami”), pa će u narednom filmu opet gostovati Chris Hemsworth, svemogući Thor iz “Osvetnika”, koji je u uvodnim scenama Abramsovih “Zvjezdanih staza“ igrao Georgea Kirka, oca zapovjednika USS Enterprise. Tamo je to funkcioniralo jer nisu bili u istom vremenskom odsječku, no što će smisliti sada, vidjet ćemo: Pine je, naime, tri godine stariji od Hemswortha. Moglo je i bez toga, no suvremeni Hollywood ne funkcionira po pravilu dobrog i lošeg nego atraktivnog i neatraktivnog.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 02:54