"Želio sam napraviti apsurdnu situaciju po uzoru na filmove Luisa Buñuela"

Kada se najavljivala premijera animiranog filma "Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa" redatelja Dalibora Barića, pisalo se kako je to "filozofsko-revolucionarni, animirano-igrani, kolažno-rotoskopski foto-krimić", u čijem su središtu "Martin, koji se pokušao boriti protiv sustava i sada je u bijegu, i Sara, konceptualna umjetnica kojoj se pridružuje u revolucionarnoj komuni na selu".
Zašto konceptualna umjetnica, pitamo Barića na početku našeg razgovora. "Naprosto je lik umjetnice u funkciji naše priče. Nije bio unaprijed zamišljen, dogodio se u hodu, dok sam pisao. Sara izvodi performanse, što mi je više odgovaralo jednoj alternativnoj sceni koju sam nastojao prikazati. Želio sam napraviti apsurdnu situaciju po uzoru na filmove Luisa Buñuela. Njezin se nastup, naime, potpuno razilazi s publikom, odvija se u dva vremena i dva prostora. Publika je u svečanim odijelima i haljinama, za razliku od nje. Sve je nestvarno i poanta je njezinog rada neshvaćena."
S tim odnosom svečano odjevene publike i konceptualnih umjetnika podsjeća nas pomalo, govorimo Bariću, na film "Kvadrat" Rubena Östlunda. No, kako govori Barić: "Čuo sam, naravno, za taj film, znam da je Östlund bio i u Motovunu. No, nisam ga gledao. Ako bih tražio filmove koji su me inspirirali, onda je to ponajprije 'Anđeo uništenja' spomenutog Buñuela."
Razlog zašto razgovaramo jest što je Barićev film ušao u utrku za ovogodišnjeg Oscara u kategoriji najboljeg dugometražnog animiranog filma.

Kadar iz filma Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa

Američki filmski portal The Wrap objavio je kako se, s obzirom na okolnosti uzrokovane pandemijom, prije tjedan dana mislilo da će ta kategorija za Oscara imati samo trinaest filmova, no broj je povećan na dvadeset sedam i među njima je hrvatski naslov zagrebačke produkcijske kuće Kaos. Kako je u medijima rekao producent filma Ivan Katić: "Već je sama kvalifikacija velika stvar, bitno je da smo po kvaliteti zadovoljili vrlo visoke standarde da bismo mogli uopće doći u konkurenciju." Kojih će pet ući u užu konkurenciju, znat će se po svoj prilici krajem ožujka.
Uz Barićev film na popisu nominiranih su, među ostalima, "Bombay Rose", "Calamity", "The Croods: Novo doba", "Earwig and the Witch", "Naprijed", "Janko Strižić film: Faramagedon", "Duša" i "Spužva Bob Skockani: Spužva u bijegu".

Kolike procjenjuje da su mu šanse, i kako se osjeća zbog svega, pitamo Barića. "Već mi je činjenica da je film bio na poznatom festivalu u Annecyju (najpoznatiji festival animacije na svijetu, op.a.) zvučala nestvarno. O Oscaru se ne usudim razmišljati, što bude, bit će. No, moram reći da su u konkurenciji i Pixarov film, pa i film o Spužvi Bobu. Konkurencija je velika, to je kao da su, slikovito rečeno, u istoj kategoriji Jupiter i Mars, sve je na jednom mjestu. No, oko svega što se događa s ovim animiranim filmom, moram tako reći, toplo mi je oko srca."

Zašto se film zove "Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa", na što su se osvrnuli i u Americi, gdje su predstavljali ovaj film, ima li neku simboliku? "Oduvijek sam volio dugačke naslove. Sve je to zapravo dio jedne priče o automatizmu, tehnikama eksperimentiranja, referiram se na umjetnički pravac dadaizma i tehnike automatizma koje su često koristili pisci poput Williama Burroughsa... Naslov provocira na razmišljanje, ukazuje na to što treba očekivati."

Većina se i suvremenih autora kod nas najčešće referira na tradiciju Zagrebačke škole animiranog filma, no Barić spominje dadaizam, španjolski nadrealizam... "Cijenim i ja tradiciju, svakako, Zagrebačke škole animiranog filma. Posebno bih istaknuo Vatroslava Mimicu i njegovo antologijsko djelo 'Inspektor se vratio kući'", govori Barić, kojeg pitamo i kojom je tehnikom radio film. "Kolaž. Pronalazim na javnoj domeni snimke iz pojedinih starih filmova, što također koristim. Odlučio sam se, zapravo, za više tehnika. Jedna bi izazvala zamor. Proganjaju me zapravo duh modernizma i analogne forme." A zašto krimić? "To je jedno narativno sredstvo, sam film više podsjeća na metafizički krimić. Naglasak je na istrazi koja započinje prije nego što se zločin dogodi. U metaforičkom okršaju glavni protagonist pogine, kao i u filmu 'Do posljednjeg daha'. To je neka osnovna struktura. No nisam se zapravo previše bavio pričom."

Film Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa, referira se i na povijesna ostvarenja u ovom žanru

Film traje osamdeset minuta, a do sada je to najdulji film ovog autora.
Glasove u filmu dali su Rakan Rushaidat, Ana Vilenica, Frano Mašković, Nikša Marinović, Mario Kovač, Željka Veverec, Boris Bakal, Pavlica Brazzoduro Bajsić.
Dalibor Barić (1974.) svestrani je multimedijski umjetnik, autor je kratkometražnih animiranih i eksperimentalnih filmova, glazbenih spotova, festivalskih špica, stripova, instalacija, crteža i kolaža. Bavi se glazbom i nastupa kao DJ.
U njegovoj su filmografiji "Astronaut od perolaka" (2017), "Nepoznate energije, neidentificirani osjećaji" (2015), "Amnezija na plaži" (2013), "Marienbad First Aid Kit" (2013), "The Spectres of Veronica" (2011), "New Hippie Future" (2011), "Pain So Light That Appears As Tickle" (2010), "The Mind from Nowhere" (2010), "The Horror of Dracula" (2010), "Ghost Porn in Ectoplasm! But How?" (2010), "Nymph Gloss Atari" (2010). q