PIŠE NENAD POLIMAC

ZAVRŠNICA DRUGE SEZONE 'WESTWORLDA' Serija u kojoj stalno nešto priželjkujete, a to naposljetku ne dobivate

U odnosu na prvu sezonu “Westworlda”, druga je izgubila - bar kad je u pitanju Amerika - oko milijun gledatelja. Ništa čudno, to je serija koja puno zahtijeva od publike, odigrava se u futurističkom parku nalik Divljem zapadu namijenjenom za zabavu bogatih gostiju, no dok se prva sezona koliko toliko držala postavljenih pravila, druga ih je žestoko ispremiješala.

Više nam nisu pokazali samo jedan odsječak parka, sada smo posjetili dio koji sliči Indiji, a nekoliko epizoda odigravalo se u Shogun Worldu, tj. u drevnom Japanu. Po eksploatacijskim standardima, druga sezona trebala je biti puno atraktivnija jer je u njoj puno više ubijanja i nasilja, ali je problem što je ispala puno kompliciranija. Tko je Domaćin (tj. robot koji zabavlja posjetitelje) a tko Gost (ljudsko biće), postalo je prilično komplicirano pitanje. Pravi poklonik serije naučio je da ne pita previše, ionako će ga u svakoj epizodi zasuti s bezbroj zagonetki, dostatno je prepustiti se fascinantnom vizualnom prosedeu i nadati se da će se sve nekako povezati u završnici.

Promjena pravila

Završnica je napokon stigla sinoć, u 90-minutnoj epizodi naslovljenoj “Putnik”, u kojoj se dogodilo štošta, ali su mnogi odgovori uzmanjkali. Kako je moguće da je Muškarac u crnom (odlični Ed Harris) - koji bi po svemu morao biti čovjek - preživio toliko rana od metaka. I njemu samom je to sumnjivo, pa se u devetoj epizodi naslovljenoj “Točka nestajanja” zarezao nožem da provjeri jesu li mu ispod kože žice ili krv i meso. Da paradoks bude veći, u istoj epizodi ubio je vlastitu kćer Emily (Katja Herbers) uvjeren da je ona simulacija. Pogrešno, ali nije imao vremena za kajanje, jer je neprestano bio meta osvetoljubivih domaćina. Kreativni tvorac parka Robert Ford (Anthony Hopkins) ubijen je na kraju prve sezone, ali se neprestano pojavljuje u drugoj, jer je ostao u memoriji svoje kreacije Bernarda Lowea (Jeffrey Wright), napravljene po uzoru na Fordovog pokojnog partnera. Kad ga Bernard napokon izbriše iz svog programa, to nije kraj: ispada da je dovoljno da replikant samo pomisli na njega i da se on opet stvori. Opet promjena pravila koja baš ne oduševljava. U”Westworldu” se naime teško umire jer svako ima svoju kopiju na hard disku, ne samo Domaćin nego i Gost, pa nema šanse za nekoga ustvrditi da je uistinu mrtav.

Revolucionarka

Nije posve jasan ni razvoj radnje. Što zapravo pokreće nekoć eteričnu Dolores Abernathy (izvrsna Evan Rachel Wood), koja je u drugoj sezoni postala gorljiva revolucionarka i cilj joj je uništiti čitav ljudski rod. U nekoliko navrata ponudi joj se mogućnost da ode u vanjski svijet izvan parka, u kojem bi mogla raditi što želi, no njezina ideja slobode je nešto drugačija. Istina, u završnici druge sezone krenut će upravo na to putovanje, ali u drugom tijelu i s novim identitetom. Paralelna zbivanja povremeno itekako zbunjuju jer se isti likovi prezentiraju u različitim razdobljima i situacijama, pa nije baš lako procijeniti što dolazi prije a što poslije. No autori serije Jonathan Nolan (brat holivudskog hitmejkera Christophera Nolana) i njegova životna družica Lisa Joy time se osobito ne opterećuju. Vjerojatno nam preporučuju da još jednom prevrtimo drugu sezonu (a možda i prvu), nakon što je završila.

“Westworld” ima tek četvrtinu gledatelja koliko i najprestižnija serija HBO-a “Igra prijestolja”, no ne treba se bojati za njezinu sudbinu, jer je itekako gledaju u čitavom svijetu. Treća sezona već je naručena, snimat će se narednog ljeta, što znači da ćemo je vidjeti tek 2020., međutim, razmak od dvije godine razuman je odmak za skupi proizvod koji bi s izvjesnim pojednostavljivanjima mogao postati puno popularniji. Nimalo slučajno da mnogi preferiraju osmu epizodu “Kiksuya”, čiji je glavni protagonist Indijanac Akecheta (Zahn McClarmon): u njoj je izložena samo jedna sudbina, pojašnjavaju se neke prethodne situacije, a posjeduje i emocionalnost koja se gubi nizanjem ne baš razgovijetnih zbivanja.

Važan epilog

Suvremena američka televizija ne kloni se pretencioznosti, nova sezona “Twin Peaksa” Davida Lyncha i čitava serija “Mr. Robot” s Ramijem Malekom o tome najbolje svjedoče, no to su razmjerno niskobudžetni pothvati, dok jedna epizoda “Westworlda” košta koliko nekoliko takvih serija zajedno. Treba respektirati činjenicu da se tvorci ovako skupog proizvoda žele baviti pitanjima kao što su smrtnost i besmrtnost, slobodna volja i zacrtana životna putanja, iluzija i stvarnost, no ne bi škodilo da znaju kakvoj je vrsti publike njihov proizvod namijenjen.

Finale ima još nekoliko repriza na HBO-u, pa ukoliko ste ga prestali gledati čim je počela odjavna špica, propustili ste epilog čiji su glavni protagonisti Muškarac u crnom i njegova kći Emily (odnosno njezina simulacija). Nećete bog zna što iz njega doznati, ali tako je i sa čitavom serijom: stalno nešto priželjkujete, a to naposljetku ne dobivate.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. studeni 2024 06:00