Treća sezona serije “Počivali u miru” zasigurno je najhrabriji dramski proizvod koji smo imali prilike vidjeti na našim malim ekranima. Ukoliko ste manje pažljiv gledatelj, koji odjednom konzumira nekoliko sadržaja, bolje da se u njega i ne upuštate.
Pojedine epizode bez ikakve posebne najave miješaju prošlost i sadašnjost. Tek nakon nekog vremena shvatite da ste u devedesetima ili početkom milenija, a samo dobro pamćenje lica glumaca pomoći će vam da se snađete u tom neobičnom mozaiku. Ukoliko ste pratili seriju, znate da se glavni zaplet usredotočuje na ubojstva pripadnika zagrebačke zlatne mladeži. Njihovi tate - sve odreda hrvatski stupovi društva - nisu napravili ono što se od njih tražilo i kazna je stigla u obliku likvidacije najdražih i najmilijih.
Lucija Car
Podjednako su prošli general Koretić (Dejan Aćimović) koji se nakon Domovinskog rata upustio u biznis s flaširanom vodom, naizgled nedodirljivi bankar Bučević (Žarko Savić) sklon S/M seansama, medijski tajkun Bedrica (Sreten Mokrović) koji rado prima usluge, ali ih nerado vraća, sudac Vrhovnog suda Stančec (Damir Šaban) s velikom karakternom manom - kukavičlukom te ratni ministar financija Urem (Dušan Gojić) koji je smrću jedne od kćeri platio svoj neposluh. Nad njih sve se nadvila tzv. Mreža, od svakoga traži posebnu naplatu, njihov odvjetnik Halužan (Dražen Čuček) ljubazno prijeti, ali ne dao bog da na neposlušne pošalju kriminalca Iglu (Velibor Topić) ili Žarka Paspu (Marinko Prga), bivšeg udbaša, koji je nakon osamostaljenja Hrvatske opasniji nego ikad.
U sve to uplela se opet Lucija Car (Judita Franković), nekad novinarka a sad arhivarka na televiziji, koja vodi istrage za svoj račun, i vjerojatno ne bi bog zna što doznala da je ne štite i ne informiraju Paspin zao duh Mate Šušnjara (Dragan Despot), njegov obavještajac Kosta Mandić (Danko Ljuština) i šepavi boksač Miki (Slavko Štimac). Snage nisu baš ravnopravno podijeljene, pogotovo ne u završnici kada se čini da će Mreža definitivno odnijeti prevagu, ali već sredinom desete, posljednje epizode, koja je jučer emitirana, počinju hapšenja korumpiranih.
A možda i ne ispadne tako. Pripadnici Mreže nisu demonstrativno onemogućeni niti prozvani, dosta je naznaka da se bitka nastavlja i dalje, čak je naručeno i Lucijino ubojstvo, ali kako tvorci serije tvrde, četvrte sezone neće biti, pa izvucite sami zaključke što će se dalje odigravati. Uostalom, pratite li putem medija što se danas događa u Hrvatskoj, nemojte imati prevelikih iluzija, unatoč tome što političarka mlađe generacije Ana Srnec (Dijana Vidušić) smatra da se društvo može promijeniti na bolje, a tu su i još mlađi aktivisti pokreta “Dosta”, koji na kraju i ne slute da su svojim protestima spasili Luciji život. Nismo pošteđeni ni predavanja zašto se u Hrvatskoj dogodilo to što se dogodilo, kako je stvorena nova klasa i kako su neugodni aspekti tranzicije možda bili neophodni, no valjda je to dug činjenici da je seriju financirala i emitirala Hrvatska televizija.
Efektne scene
Treća sezona pamtit će se ponajprije po izvrsnoj produkciji kakvu već dugo nismo vidjeli na domaćim ekranima. Uzmite samo scenu iz devete epizode u kojoj Kosta Mandić nadmudri Iglu, sjeda na svoj motocikl iz snova, izlijeće na njemu iz radne sobe prepune prašnjavih dosjea, probija balkon i izvodi jedno od najefektnijih samoubojstava u povijesti filma i televizije. U desetoj epizodi Igla izaziva Matu na pravom pravcatom ringu, premoćan je i naoružan, ali želi dokazati da je bolji i u borbi šakama. Nešto takvo smo već vidjeli u borilačkim filmovima, ali ovdje je napravljeno sa stilom i iznimno uvjerljivo. U toj epizodi ima svega, u akciji se nađe i policijski helikopter, dok se Žarko Paspa i Mate Šušnjara obračunavaju u šumi nakrcanoj minama.
Serija je izvrsno režirana (Goran Rukavina) i snimljena (Darko Drinovac), specijalni efekti su na svjetskoj razini, no ono po čemu posebno odskače su glumačke izvedbe. Judita Franković pronašla je nove nijanse u liku Lucije Car, to je sada zrela žena a ne više ambiciozna istražiteljica koja i ne zna u što se upušta, dok je Dragan Despot dramska kičma serije: u prvoj sezoni vam se činilo da je u pitanju čisti zlikovac, u drugoj je počeo pokazivati i neke slojevitije osobine, dok je u trećoj srastao u spoj punokrvnog akcijskog junaka i karakternog glumca. Nabrajanje najboljih glumačkih izvedbi moglo bi potrajati - međuigra Dejana Aćimovića i Mladena Vulića posebno je efektna, kao i epizoda Inge Appelt.
Spoj drame i akcije
Ne mora vam se sve posebno dopasti, recimo, lik Igle koji igra sjajni Velibor Topić najavljuju od samog početka, očekujete da će dominirati finalem, i pomalo ste razočarani kad ga likvidiraju prije vremena, a njegovu ulogu ultimativnog negativca preuzima neizbježni Marinko Prga. Moglo je i bez flashbackova u kojima se javljaju Lucijin pokojni otac (Darko Milas) i njezin partner iz prve sezone Martin Strugar (Miodrag Krivokapić), no scenaristima je to valjda bilo poetično, a donekle su time povezali čitavu trilogiju. Naravno, nije to najjača strana serije, njezin su glavni adut osebujno povezivanje drame i akcije, kao i nekonvencionalna rješenja, po kojima se “Počivali u miru” svrstava u najzanimljivije proizvode europske televizije, u odabrani krug u kojem su rumunjske “Sjene” i još ponešto od skandinavskih i britanskih proizvoda. Nije to malo i to treba neprestano isticati.