‘Zaljubljene žene‘ su bile prevratničko ostvarenje, a Glenda Jackson je ostvarila prototip moderne žene koja uništava muškarce

Morali smo se strpjeti da prvi put vidimo na velikom ekranu Glendu Jackson. Početkom 1971. dijelili su se Oscari, a nagradu za najbolju žensku ulogu dobila je upravo ona, za ulogu Gudrun u "Zaljubljenim ženama", samo što dotad za nju nikad nismo čuli. Iznimka su bili dobri poznavatelji kazališta, i to oni koji su često putovali u London, gdje je glumica igrala u predstavama Royal Shakespeare Company, a već se tada pročula po predstavi "Marat/Sade" u režiji Petera Brooka. Film se u Engleskoj počeo prikazivati krajem 1969., naredne godine je nominiran za Oscara, a jedinu nominaciju od četvoro glavnih glumaca dobila je upravo ona, kasnije i samu nagradu. "Zaljubljene žene" su po mnogo čemu bile prevratničko ostvarenje, u nas premijerno prikazano na drugom beogradskom FEST-u 1972., prvi put smo tada vidjeli neko ostvarenje Kena Russella, u njemu se nadugačko razgovaralo o seksu, mnoge je sablaznila scena u kojoj se Alan Bates i Oliver Reed hrvaju goli (Michael Caine zbog nje je odbio nastupiti u filmu), a Glenda je ostvarila prototip moderne žene koja uništava muškarce. Uzgred, producenti su smatrali da nije dovoljno zgodna da bi igrala takav lik, no Russell nije dozvoljavao da se njegove odluke dovode u pitanje. Tada je već s redateljem snimila još jedan film, "Ljubitelji glazbe", u kojem je Richard Chamberlain glumio Čajkovskog, a ona njegovu suprugu Ninu, taj uopće nismo vidjeli jer Russell ništa nije izostavljao, slavni skladatelj prikazan je kao homoseksualac, a Nina kao nimfomanka, no slično je prošao i "Nedjelja, prokleta nedjelja" Johna Schlesingera: u njemu su se Glenda i Peter Finch borili za naklonost mladog zgodnog biseksualnog slikara (Murray Head). I Finch i njegova partnerica nominirani su za Oscara, kao i sam film. Iz priloženog bi se moglo zaključiti da je glumica preferirala uloge u kontroverznim ostvarenjima, tih godina je zbilja bilo tako, no naslovna uloga u povijesnoj seriji "Elizabeta R." znatno je proširila krug njezinih obožavatelja. Štoviše, srednjostrujaška komedija "Ljubavnik velikog stila", u kojoj se George Segal bori da istodobno zadrži suprugu (Hildegarde Neil) i ljubavnicu (Glenda) pribavila joj je drugog Oscara: pokazala se naime kao izvrsna komičarka. Kao prigodni dodatak u zagrebačkom Studentskom centru mogli smo pogledati na jednoj projekciji Brookovu snimku njegove predstave "Marat/Sade" (dakako, bez podnaslova), ali i to je bilo dovoljno da i u nas Glenda Jackson postane glumačka legenda. Nismo je gledali u "Heddi", novoj verziji Ibsenove "Hedde Gabler", ali je zato "Nenadmašna Sarah Bernhardt" bila kao skrojena za njezin talent. I dalje je odbijala ukalupljivanje, pa je nastupila u još jednoj romantičnoj komediji, "Kućne posjete" s Walterom Matthauom kao partnerom, bio je to njezin najuspješniji film u Americi.

Podrijetlom je iz radničke obitelji, radila je dvije godine kao prodavačica u Bootsu, prije no što je dobila stipendiju za Kraljevsku dramsku akademiju. Tu okolnost zahvaljuje promjenama u političkoj klimi prema kulturi, pedesetih i šezdesetih akademije je zapljusnuo novi val redatelja, glumaca i pisaca, pa ne čudi njezin otpor prema konzervativnoj socijalnoj politici vlade Margaret Thatcher. 1992. natjecala se na listi laburista i postala član parlamenta, izdržala je sve do 2015. Jedan od iskričavih trenutaka u tom razdoblju je govor o političkim manama bivše premijerke, i to nakon njezine smrti, koji je izazvao čak i negodovanje njezinih stranačkih kolega.

Kad se vratila u kazalište, otkrila je da je jedna od vrlina poznog doba to što nikome ne smeta kad preuzima uloge muškaraca. Tako je igrala "Kralja Leara", ne samo na West Endu nego i na Broadway, svugdje je bila odlično primljena, a napokon je dobila najvažniju brodvejsku nagradu Tony za nastup u komadu "Tri visoke žene" Edwarda Albeeja.

Američki kroničari ne spominju njezinu posljednju važnu nagradu, to je BAFTA za tv film "Elizabeth je nestala". Glumila je staricu koja pati od demencije, odbila je bilo kakvu šminku, pa je mnogi gotovo neće ni prepoznati. Uskoro ćemo valjda gledati i još jedan njezin film koji je snimila prije smrti, "Veliki bjegunac" s Michaelom Caineom, s njim je igrala još sredinom sedamdesetih u "Romantičnoj Engleskinji" Josepha Loseyja, no tada su glumili bračni par na raskrižju, a sada su igrali umirovljenike i dobro se sprdali na račun tog obrata. Umrla je u Londonu u četvrtak nakon kraće bolesti, imala je 87 godina.