PIŠE JURICA PAVIČIĆ

X-MEN: DARK PHOENIX Najneuspješniji film serijala i nije tako loš

 

Nakon 19 godina i 12 filmova koji se račvaju u tri odjelita serijala, ciklus filmova “X-Men” pretvorio se u najdugotrajniji od brojnih “Marvelovih” filmskih ciklusa. Tijekom tih 19 godina, “X-Men” nikad nisu stvorili tako krupan hit kao što su recimo “Avengers”. Ipak, ciklus je urodio s niz filmova koji su postali mali kult ili koje je kritika jako cijenila.

Nakon dva desetljeća, glavna linija “X-Men” serijala primiče se svom kraju. “X-Men: Dark Phoenix” u režiji višekratnog scenarista franšize Simona Kinberga navodno bi trebala biti osmi i posljednji film glavne linije serijala. Riječ je ujedno i o dosad najneuspješnijem filmu čitave “X-Men” obitelji. Na Rotten Tomatoesu, “Dark Phoenix” ima samo 22 posto kritičarske potpore, a gledanost filma slabija je od očekivane. S obzirom na to da film zapravo uopće nije tako loš, čovjek može zaključiti samo jedno: X-Meni su očito ljudima dodijali.

Glavni lik “Dark Phoenixa” je Jean Grey/Dark Phoenix, dosad sporedni lik iks-menovskog kolektiva, mutantica koja je kadra čitati misli i ima moć telekineze. Jean Grey - koju glumi zvijezda “Igara prijestolja” Sophie Turner - dospije u Xavierovu školu za mutante nakon što je kao dijete svojim moćima skrivila smrt majke. Tijekom jedne superherojske misije u svemiru, Grey biva izložena moćnoj svemirskoj sili. Tu silu nije kadra kontrolirati i postaje pogibelj za svoje bližnje i školu.

Istodobno, junakinja sazna da profesor Xavier (J. McAvoy) krije od nje pravu istinu o njenoj prošlosti. A dok u Xavierovoj školi traje ta obiteljska sapunica, planet je - niste iznenađeni - u pogibelji. Na zemlju se spuste zloćudni svemirci koji su se kadri preobraziti u ljudski izgled. Predvodi ih opaka Vuk (J. Chestain). Njihov je cilj domoći se Jean Grey i ugrabiti njenu moćnu energiju. Ogorčena na školu i učitelja, Grey se nalazi u dilemi - da se podloži svemircima i postane Darth Vader iks-menovskog univerzuma.

“X-Men” spada u najprevrtljivije velike holivudske serijale. Tijekom 19 godina, ciklus je mijenjao i režisere i poetike i promijenio gotovo sav izvorni kast (nema više Hugha Jackmana, Patricka Stewarta, Iana McKellena, Halle Berry…). Ono što je ostalo kao konstanta serijala je njegova implicitna političnost. Tipično čedo postmodernog liberalnog Hollywooda, “X-Men” je serijal koji se bavi manjinom i krhkom pozicijom svake manjine. Temeljni politički narativ serijala je priča o manjini koja se orno nastoji svidjeti “normalnima”, ali netom što načine prvu grešku, svjetina se okrene protiv njih i izloži ih šikaniranju.

Taj politički narativ još je izoštreniji u “Dark Phoenixu”. Ako je profesor Xavier “mutantski Martin Luther King” - onda se u ovom filmu kao nikad dosad čini da njegov put ne vodi nikamo. Nakon što se dogodi eksces s Crnim Feniksom, svjetina se obruši na mutante, a sami mutanti zaključe da im je dosta dodvoravanja nezahvalnoj većini. Čini se kao da je “ML King” Xavier diskreditiran, a da je “Malcolm X” Magneto (M. Fassbender) bio u pravu. Sve to skupa vodi prema spektakularnom, ali mračnom završnom obračunu u kojem ljudi naposljetku ipak trebaju pomoć mutanata da bi se othrvali alienima.

A kad se to finale završi kakvim-takvim hepiendom, ostaje sjetni politički epilog. Mirotvorac je diskreditiran. Ljudi kompromisa bačeni u mirovinu. Omraze nisu zgasnule i još tinjaju. To je pesimistično finale “X-Mena” - sasvim podesno finale za godinu 2019.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 01:32