Sudeći po tvorcima, serija “Vinil” trebala bi biti najgledaniji televizijski program iduća dva mjeseca. Oskarovac Martin Scorsese, roker Mick Jagger koji je odavno dokazao da se ne zanima samo za glazbu, scenarist Terence Winter s reputacijom tvorca “Carstva poroka” i suradnje na “Obitelji Soprano” te nagrađivani pisac Rich Cohen - moćna postava - zar ne? Jedini je problem što se prva dvosatna epizoda koju je režirao sam Scorsese (isti je posao obavio i u “Carstvu poroka”), a koju danas uvečer možete vidjeti na kabelskom kanalu HBO (emitirana je još noćas, istodobno kad i u Americi, no to je bilo samo za fanatike), ne doima tako moćno.
New York 1973.
Da ne bude zabune, zanimljiv je to i atraktivan, ali suviše pretenciozan uvod. Radnja se odigrava 1973. u New Yorku, protagonist Richie Finestra ( Bobby Cannavale iz “Carstva poroka”) u potrazi je za nešto kokaina i novim zvukom, on je naime jedan od vlasnika kompanije vinila American Century, a u izgledu mu je dobra zarada, prodaja čitavog tog, povremeno ne baš isplativog pogona moćnom njemačkom Polygramu, dotad poznatijeg po pločama Herberta von Karajana nego rock zvijezda. Bilo je to doba kad je carevao vinil, tržište audiokazeta još se nije tako razbuktalo, magnotofonske vrpce već su bile samo za specijaliste, a walkmani, CD-i i MP3 predstavljali su daleku budućnost. Zbivanja se povremeno vraćaju unatrag, dok je Richie još bio barmen i svladavao tajne svog budućeg zanata i silom prilika se družio s mafijašima, no za sve koji nešto znaju o tom razdoblju mamaca za gledanje serije je na pretek. Spominje se Woodstock, gledamo koncert New York Dollsa, pojavljuje se i Robert Plant iz Led Zeppelina (dakako, ne pravi, igra ga glumac Zebedee Row) i svađa s našim junakom, a za posebno upućene tu je još pregršt zanimljivih detalja.
Usporedba sa serijom “Momci s Madisona” sama se nameće. Tamo su nas gurnuli na početak šezdesetih i natjerali da shvatimo kakva je to majstorija bila smišljanje efektnih reklama u tom prijelomnom razdoblju. Richie dosta podsjeća na Dona Drapera u izvedbi Jona Hamma (istina, nije tako zgodan ni uglađen), ali dosjetka da nas se ubaci u vremensku kapsulu i natjera da iz današnje perspektive sagledamo posao koji je tek cvao zapravo je ista. Kao i Don Draper, i Richie ima suprugu koja je samo domaćica i brine se za njihovo dvoje djece (igra je prekrasna Olivia Wilde), u narednim epizodama doznat ćemo kako su se upoznali u Tvornici Andyja Warhola i gdje su se prvi put poševili, i među njima će procijep biti sve veći, a simpatična uredska dostavljačica Jamie Vine (izvrsna Juno Temple) koja želi postati producentica preskače slične prepreke kao i Peggy Olson u “Momcima s Madisona”.
Duge scene i nasilje
Uzgred njezina je akvizicija žestoka grupa Nasty Bitz, preteča punka, koju predvodi Kip Stevens (James Jagger sin je Micka Jaggera), suviše sklon heroinu. “Momke s Madisona” međutim sam je napisao Matthew Weiner i pametno strukturirao svaku epizodu prve sezone, dok je previše autora samo odmoglo “Vinilu”.
Scorsese si je opet dao oduška i ustrajao na dugačkim, brbljavim scenama koje kulminiraju nasiljem ili nekakvim drugim jakim naglaskom, neke su vrlo efektne, ali ima i iritantnih, pogotovo one u kojima dominira nekoć popularni komičar Andrew Dice Clay u ulozi homoerotičnog kralja radiopostaja Bucka Rogersa. Kada se u to upletu još i flashbackovi, gledatelj je u iskušenju da promijeni kanal.
Dominira Watergate
Nadam se da neće jer u nastavku “Vinil” postaje punokrvna televizijska serija s 50-minutnim epizodama koje režiraju vrhunski profesionalci poput Allena Coultera (“Carstvo poroka”, “Obitelj Soprano”) i Carla Franklina, nekoć prestižnog kinoredatelja (“Vrag u plavoj haljini”). U drugoj se pojavljuju sam Warhol, pa Lou Reed i Velvet Underground, dok nam u nastavcima obećavaju još pravu galeriju glazbenih celebrityja. Kao i u “Momcima s Madisona”, i ovdje se politika prepleće sa svakodnevnim zbivanjima, pa afera Watergate dominira televizijskim kanalima više nego bilo koji show program. Pritom se i odnosi protagonista uslojavaju, u kokainskom ludilu i pod utjecajem tada velikog hita “U zmajevom gnijezdu” Richie će promijeniti odluku o prodaji American Centuryja i kao od šale pretući svoje partnere. Najgore je prošao pouzdani Zak Yankovich (teško ćete odmah prepoznati Raya Romana iz serije “Svi vole Raymonda”) koji je gotovo ostao bez nosa, a njegova je specijalnost bila potplaćivanje radio DJ-a dolarima i kokainom da sviraju pjesme s albuma njegove kompanije.
“Vinil” otkriva malo poznato naličje glazbene industrije (Jagger a valjda i Scorsese o tome znaju sve) i stoga zavrjeđuje bar nekoliko sezona. Problem je što je to skup proizvod, s puno lokacija i likova, no kada su nove dramske serije u pitanju, HBO u posljednje dvije godine baš nije imao sreće, jedino su “Preostali” dobili narudžbu za tri sezone, a i to baš nije bio megahit. “Vinil” zaslužuje puno duže ostati na programu, no to će ovisiti o gledanosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....