Na otvaranju 15. Motovun Film Festivala publika je imala priliku pogledati film švicarske redateljice Ursule Meier “Sestre”, ovogodišnjeg dobitnika Srebrnog medvjeda na filmskom festivalu u Berlinu . Redateljica koja je karijeru počela kratkim i dokumentarnim filmovima te filmovima za televizijsku kuću Arte svojim je prvim igranim filmom “Home” iz 2008. pokupila pohvale publike i kritike, te osvojila brojne nagrade na festivalima među kojima i prestižnu francusku filmsku nagradu César za najbolji debitantski film. U filmu “Sestre”, koji su kritičari usporedili s nekim od najboljih uradaka braće Dardenne, Ursula Meier donosi priču o 12-godišnjem dječaku (ulogu tumači Kacey Mottlet Klein), koji dane provodi na luksuznom skijalištu u švicarskim Alpama rezerviranom za bogatu klijentelu gdje krade skije i opremu koju zatim preprodaje kako bi osigurao egzistenciju za sebe i sestru (uloga koju tumači sve popularnija Léa Seydoux). S Ursulom Meier razgovarali smo tijekom njezina dvodnevnog boravka u Motovunu.
Kako je nastao scenarij za film “Sestre”?
- Jako sam željela ponovno raditi s Kaceyjem i napisati nešto za njega. Kada sam počela, sjetila sam se svog djetinjstva i planine u Alpama. Učiteljica nam je jednom pokazala dječaka od 12 godina upozorivši nas da pazimo na svoje stvari jer je lopov. Djelovao je kao da se ničim ne uklapa u okruženje. Uvijek je bio sam i nikada nije učio skijati s drugom djecom. Na kraju mu je bilo zabranjeno da dolazi u restoran, a naposljetku i na skijalište. Mislim da je to ostalo u mojoj podsvijesti jer sam se tog dječaka prisjetila tek nakon što sam počela pisati scenarij.
Jeste li ga dugo pripremali, s obzirom na to da govorimo o dječaku od 12 godina?
- Da, mjesecima smo radili skupa. Biti dobar glumac ne znači dobro glumiti, nego uživiti se u karakter i lik koji glumiš, odnosno postati na trenutak osoba koju glumiš. Htjela sam da Kasey postane Simon, a ne da ga glumi. Morali smo puno raditi da bi shvatio svoju ulogu, tj. zašto taj dječak pljačka ljude. To je vrlo teško objasniti jednom djetetu jer je u njegovim očima Simon negativac. Stoga sam mu dugo morala objašnjavati Simonov karakter i njegovu vezu sa sestrom. Najteže je bilo naučiti Kaseyja da bude točan i brz kao lopov jer je taj dio najviše mrzio i konstantno je bio prespor i neprecizan. Neke smo scene snimali više od 100 puta dok nije postao dovoljno brz s manirama pravog lopova.
Što se promijenilo za vas u vremenu između vašeg prvog filma “Home” i filma “Sestre”?
- Uspjela sam zadržati ekipu suradnika s prvog filma i to je odlično. Mnogo je ugodnije raditi kada već znate ljude i imate uhodan tim. Snimanje drugog filma vjerojatno je i zbog toga išlo brže, ali i zbog činjenice da se s iskustvom makar jednog snimljenog filma imate na što pozvati i čega prisjetiti. Puno je ugodnije i ležernije, ali uvijek morate paziti da ne postane preležerno. S drugim ste filmom uvijek na skliskom i opasnom terenu, posebice ako je prvi film bio uspješan i priznat od kritike. Sretna sam jer sam željela snimiti intimniji film i mislim da sam u tome i uspjela. Iako je budžet bio manji, film je doživio veliki uspjeh, prikazan je na mnogim festivalima i publika na njega reagira iznad svih mojih očekivanja.
Je li osvajanje Srebrnog medvjeda na Berlinaleu povećalo interes za vas kao redateljicu?
- Naravno da jest. Primjerice, ove sam godine pozvana da budem članica žirija na filmskom festivalu u Veneciji, što je velika čast i rijetka prilika, a nakon osvajanja nagrade uslijedili su brojni pozivi za sudjelovanje na drugim festivalima.
Da li vas uopće zanima rad u Hollywoodu?
- Pa zašto ne? Nemam čvrstu odluku kad je Hollywood u pitanju jer on nikada nije bio moj cilj. Mislim da ne treba imati velika očekivanja. Ali ne, nisam jedan od onih redatelja koji s gnušanjem odbija pomisao na rad u Hollywoodu jer neki od mojih najdražih redatelja dolaze baš iz Hollywooda.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....