Ubojstvo koje spašava brak i djevojčica vještica iz Afrike

Natjecateljski dio 62. Berlinalea završio je u četvrtak i petak projekcijom dvaju posljednjih filmova. Oba su filma bila dobra i imaju potencijal da se upletu u diobu nagrada.

Prvi je Gnade (Milost), Nijemca Matthiasa Glasnera, jednog iz naraštaja “mladih lavova” koje je Dieter Kosslieck izvukao iz anonimnosti kad je početkom 2000-ih postao direktor Berlinalea.

Polarni mrak

Glasner, koji je 2006. s filmom “Slobodna volja” za dlaku izgubio Zlatnog medvjeda od bosanske “Grbavice”, predstavio se ovdje dramom o njemačkom bračnom paru koji se doseli na sjever Norveške kad muž dobije posao u postrojenju za ukapljeni plin. Par ( Jürgen Vogel, Birgit Minichmayr) nije sretan: muž je hladan i distanciran čovjek koji je neprestano vara, ona je nezadovoljna i osamljena. Jednog dana, tijekom polarnog mraka, junakinja naleti na cesti na nešto za što misli da je zalutali pas. Ujutro se ispostavi da je automobilom ubila lokalnu djevojku. Iako žive u maloj zajednici i svaki dan viđaju obitelj poginule, junaci odluče zataškati istinu. Tajna koju čuvaju, paradoksalno, ojačat će solidarnost supužnika i obnoviti njihovu emocionalnu vezu.

Barokna razmetljivost

Ukratko, “Milost” iz naslova kad Glasnera može se shvatiti gotovo teološki: nikad ne možete biti sigurni iz kojeg će zla izviriti milost providnosti. Zanimljiv je to film, pametan, no u stilskom smislu i pompozno grandiozan, pun predivnih pejzaža, zborske muzike, helikopterskih kadrova... Zbog te barokne razmetljivosti film je dočekan podvojeno.

Konkurenciju je zaključila “Ratna vještica”, film Kima Nguyena, kanadaskog redatelja vijetnamskih korijena.

“Ratna vještica” tematizira strašni fenomen djece vojnika u afričkim građanskim ratovima.

Prava slika

Nguyenov film prati djevojčicu koju otme gerilska pobunjenička skupina. Pripadnici gerile vjeruju da je ona vještica i brižljivo je čuvaju, smatrajući da im donosi ratnu sreću. Djevojčica pak viđa duhove, iz problema se izvlači amajlijama, te na koncu bježi i počinje novi život. Film je potresan, dobro napravljen, doima se autentično, djeca glumci su izvrsni. Ovdje je primljen toplo i sasvim je moguće da dobije neku nagradu. No, nakon ovakvih filmova čovjek nikad nije siguran gdje prestaje angažirana umjetnost, a gdje počinje negativna politička pornografija? Jedan Afrikanac - Alain Gomis - na festivalu je predstavio film “Danas” koji pokazuje kako Afrikance tište isti problemi kao i nas: strah od smrti, nesretni brakovi, nevjere, odnos roditelja i djece... Nekako sam skloniji vjerovati filmovima o takvoj Africi nego “Ratnoj vještici”.